tumblr_inline_n78dkcJc4h1shujxtMožemo pričati šta god želimo, inzistirati na jasnoći, usmjerenju, preciznom jeziku i preciznoj praksi, ali ako iza toga ne stoji čovjek koji je ispravno razlučio, koji je uvidio pogubnost svega onog što naziva “normalnim” ili “svakodnevnim” sve što kažemo beskorisno je. Beskorisnost iskazanog dolazi iz nemoći i nezrelosti onih koji to slušaju, koji imaju male i beznačajne težnje ka razvoju i unutarnjoj evoluciji, i to je većina u spiritualnoj industriji. Rekoh, “industriji” jer to spiritualnost jeste. To je proizvod koji se prodaje, odgovor na potražnju, san svakodnevice, san “normalnosti”, kič, trend. Osim lažne ili pseudo promjene pojedinaca ili velikih grupa unutar duhovnosti ne postoji ništa stvarno. Sljepoća, nemoć uvida, strah od viđenja stvarnog i objektivnog sebe, prodavanje slike o sebi, prilagođavanje, potreba za prihvaćanjem i nedostatkom ljubavi koja je očita kroz trgovine duhovnosti, knjige o oprostu, prihvaćanju, tzv. bezuvjetnoj ljubavi o kojoj i ptice pjevaju pjesme, ali bez značenja, bez praktične primjene, bez stvarnosti u tome.

“Bezuvjetno” tj. potpuno, apsolutno, neosporno, stvarno bez očekivanja i uvjeta, otvoreno, iskreno, protočno, ispunjavajuće u cjelini, potpuno, cjelovito i niz drugih pojašnjenja “bezuvjetnog” ukazuje na riječ od nekoliko slova sa nizom imaginarnih značenja, pomoću kojih su pojedinci postigli uspjeh u životu, ispunili san o “nekome i nečemu”, prodavali knjige, radionice “bezuvjetnosti” dok je potražnja sa druge strane zadovoljila svoju nižu vitalnu (tzv. emotivnu) stranu, potrebu (životinjski aspekt), sentimentalnost, infantilnost, vitalnu neravnotežu izraženu kao prihvaćanje, osjećaj zajedništva, san ljubavnika, itd. Bezuvjetno je objektivno, oslobođeno svih predrasuda, svih ograničenja, uvjetovanja, projekcija, nadanja, i mnogi koji su se usudili, ali stvarno usudili, shvatili su cijenu te bezuvjetnosti, dok su ostali, oni glasni, prepuni citata i izreka, lajkova i šerovanja ljubavologije i bezuvjetologije ispunili svoje prazne živote dajući si dojam da razumiju, da imaju to, da su to postigli, da su spremni za takvo putešestvije. U lažnom i patvorenom svijetu ne možete očekivati istinsko. Jer istinsko u lažnom postaje lažno istinsko. Istina ne može ući u lažno, u san i zadržati svoju formu, svoju suštinu. Ona može imati djeliće istinitosti ali istinitosti unutar tijela lažnosti. Laž sa druge strane, u svom tonalitetu imaginarnih boja, kao paunovo pero, može imitirati bilo koju istinu onima koji su istinu zamijenili lažju. I to je stvarnost oko nas. Izreći da težite istini a njegovati laž u sebi, lažno je koliko i vaše iskazivanje želje za istinom. Suočiti se sa tim, prije svega, traži uvid da s vama nešto nije u redu, da sve “istine” koje znate nisu vaše, prepisane su, ukradene od drugih, svedene na trgovinu “bezuvjetnologiji” ili “ljubavologiji” ili “svjesnologoji” bez stvarne, objektivne baze, temelja na koji se istina, ljubav, bezuvjetno oslanja. Infantilnu, zaostalu ideju ljubavi, sentimentalno smeće proglašeno blagom, prodaju užurbanom čovjeku koji nema vremena za bilo šta drugo doli šerovanje i lajkovanje, umišljajući razumijevanje, smislenost, veličinu, objektivnost, bezuvjetnost, ili takvo nešto veliko kao ljubav. Vaša ljubav je najgori oblik robovanja, začet u djelovanju sila na vitalni dio, um, centar u vama koji ste proglasili “emotivnim” dijelom, umom, centrom. Vaša majčinska ljubav kojim se dičite nije ništa bolja od “ljubavi” životinje za svojim mladunčetom kada iz ljubavi za mesom, ljubavi za slavom, ljubavi za ubistvom, neki pripadnik životinjskog plemena za mogućnošću mišljenja, ubije zarad ispunjenja praznine i ideje ljubavi za nečim koji taj primjerak dvonoge životinje ima.
Imao sam prilike raditi sa ljudima koji rade sa psima, socijalizacije, korekcije ponašanja, obuku ljudi i pasa s ciljem prijenosa ideja, usklađivanja dvije različite vrste životinja i čuo sam od njih u pojašnjenju koje daju ljudima, iz straha da li će ovi to shvatiti, da li će razumjeti šta im žele prenijeti, kako govore o životinjskoj psihologiji i različitosti od ljudske psihologije. Već na početku mi je postalo jasno da oni moraju da se prilagode istim onim, ali malo inteligentnijim, životinjama koje su umislile da su ljudi. Da je to razlog zbog kojeg izgovaraju takvo što. Razlika između ljudske i životinjske psihologije ne postoji, osim u dodatku intelekta, misaonog centra, i to najgoreg oblika tog centra u dvonoge životinje. Čak i životinja živi u sadašnjem trenutku jer nema izbor bilo kojeg drugog trenutka, ali mi imamo tu mogućnost. Možemo bilo šta nazvati bilo kako i uvjeravati sebe i druge da je to istina. I to je jedan divan san, divna iluzija, divan zatvor toga što nazivamo “čovjekom”. U svakom momentu vam mogu dokazati da je životinjska psihologija ono što vi (a i ja) imamo, ali sa mogućnošću pisanja knjiga, tekstova i čitanju istih umišljajući da ih razumijemo i živimo. Ali za to trebate sjesti ispred mene, jer ne vjerujem životinji skrivenoj iza ekrana svog kompjutera. Ne postoji razlika između vas i životinje osim što možete čitati i govoriti, često puta, nerazumljive riječi i rečenice, umišljati i fantazirati (to čak i životinja ne može), lagati i skrivati se, i to vam sve daje vaš intelekt.
Sama religija i duhovnost je bolest koja nastaje specifičnom kombinacijom šokova i polariteta. Ali pogriješio bih kada ne bih rekao da postoji i dobra, ispravna, duhovnost i religija pročišćena tog polariteta, sukoba iz kojih nastaje duhovna težnja, konflikata u nama koji djeluju na nemoć i želju za duhovnim, višim, onim iza smrti, smislom kojeg ne vidimo u životu oko nas, u tome što jesmo, iako i tu riječ ponavljamo kao papige, tripajući se da je razumijemo i da je ona istinita. Da jeste to što jeste ne bi bili duhovni, ne bi bili religiozni, ne bi bili oterećeni smrću, baš kao ni životinje. I to je još jedna razlika između nas i životinja koja dolazi iz dodatka umu kojeg imamo i koristimo na pogrešan način. Pardon, ne koristimo mi njega na pogrešan način, on koristi nas na ispravan način, a za nas je to pogrešan način. On nas uvjerava da mi možemo da mislimo, ispravno razlučujemo, itd. i time sve što duhovne tradicije govore o tome, bacamo u smeće jer one se ne slažu sa tim. Razmišljanje se uči, razlučivanje se uči, ujedinjenje se uči, suradnja se uči, suosjećanje i samilost se uči, itd., i to se uči godinama i na najteži moguć način, odustajanjem od iluzija koje smo umislili. A umislili smo čak i da smo ljudska bića.

Danas raspravljamo da li je monogamija ili poligamija ono što je istinsko ljudsko. Nije ni jedno od ponuđenog. Želimo bezuvjetnost iz uvjetovanosti. Želimo istinu iz laži. Želimo svjesnost iz nesvjesnosti. Ljubav iz ograničenosti i mržnje koja se forsira od istih onih koji nas pozivaju na ljubav i to još bezuvjetnu ljubav. Može li bezuvjetna ljubav osuditi nečije ponašanje, način izražavanja, drugačijost? Ne. Ali pogrešno je misliti da je bezuvjetna ljubav slijepa, da nema oči koje su oštre i vide, to je infantilno. Kao što je pogrešno razvijati seksualnu ograničenost pomiješanu sa sentimentalnim emocijama i to nazvati bezuvjetna ljubav. Ljubav može izreći poprilično oštre, precizne, direktne riječi, izraziti isto takva djela, uništiti laž koju netko ima, čak oduzeti i njegov život, ali to se ne uklapa u duhovno tržište “bezuvjetnologijom” ili “ljubavologijom” ili “svjesnologijom”, i da dodam još jedan termin kao što ih vi slobodno dodajete bilo gdje i bilo kad, “prosvjetljenologijom”, “probuđenologijom”, “duhovnologojiom”, itd. Logija je produkt našeg umnog mudorovanja i intelektualne masturbacije, dok je duhovnost i religija produkt duše, ali ne one koji mislite da imate, i njene težnje ka sjedinjenju sa stvarnošću. Duhovnosti i religije nema bez oštre, objektivne svjesnosti kao najnižeg aspekta svijesti, baš kao što nema ljubavi bez dubokog, objektivnog, neograničenog, izvan uvjeta prihvaćanja, otvaranja, ljubavi prema istini, prema životu, biću, cjelini. Bez toga samo imitiramo i ljubav i svjesnost. Oboje traže “smrt” ograničenja, odbacivanje laži i imitacije, ranjivost, otvorenost, želju i strast za stvarnim, itd.

Duhovnost i religija je izraz smrti u nama, straha, nemoći, bojazni, projekcija, fantazija o raju i prosvjetljenju. Osim u stvarnog čovjeka. Čovjeka koji je prevazišao najniže porive i navike, najniža ograničenja i laži, najnižu i najgoru intelektualnu i vitalnu ograničenost, koji se ucijelovio, a time i utjelovio istinu o sebi koja je stvarna a ne imaginarna i na lažnim temeljima. A oni koji su na tom Putu, ili oni koji su uspjeli, razumiju teškoću toga, razumiju bol odrastanja, odbacivanja lažne osobnosti koja zamjenjuje stvarno u nama, koja nije loša, kako vam vaši duhovni savjetnici, prijatelji na “duhovnom (suhovnom) putu, govore. Ne možete steći ljubav imitacijom prihvaćanja, imitacijom otvorenosti i iskrenosti jer one dolaze iz lažnog centra u vama, vaše osobnosti, ili onog što u svojoj usnulosti nazivate “egom”. Ali osobnost nije lažna dok ste vi ona. To ja mogu reći, to pojedinci mogu reći, ali isto tako znamo da je i dio nas koji služi komunikaciji, kojeg još nismo osvijestili, jeste upravo laž, lažno, osobno ali se ne zavaravamo lažima da to nemamo. Ne možemo pobjeći laži dok smo mi ta laž, ali s ovim se duhovni “ljudi” neće složiti, jer to je upravo ono što oni rade i što oni jesu.

Mi želimo sve, ali nismo spremni dati sve za to sve koje želimo. Otuda i naša lažnost, otuda “bezuvjetologije”, “ljubavologije”, lažnologije” kojima opravdavamo naš san. Duhovnost je postala kao današnja, i česta, izreka (citat), smiješna ideja; “Nemoj sanjati san, živi san”. To je duhovnost, religija, i sve “logije” oko nas. I sve dok ne kažemo da smo to mi, da smo mi odgovorni za to, neće biti promijene. Čime ćemo podučiti naše kćerke i sinove? Lažima “ljubavologije”, “bezuvjetologije” i drugih “logija”, sisama i guzicama koje “iskreno” izražavaju sebe, lažnoj iskrenosti i otvorenosti? Podučit ćemo iz lažima koje smo mi, lažima koje smo proglasili istinama. Nebitno kako se ta laž zove. Da li je to ljubav, bezuvjetno, ili dupe i sisa, pjevaljka ili kič? Podučit ćemo ih lažima koje smo nazvali istinama i onda ćemo kao svaki vrhunski lažov reći “gdje ovaj svijet ide”; “gdje ova mladež ide”. Upravo tamo gdje smo ih uputili svojim “istinama”, maskama istina zamaskirane lažnosti. Naša psihologija je psihologija intelektualne životinje i nije različita od životinjske psihologije. Iskren i otvoren čovjek to vidi i nema potreba nazvati to duhovnom, religioznom, ili onom svakodnevnom psihologijom. Prvo što moram shvatiti da svim tim “logijama” ne lažem vas, već sebe i svoj potomak. I da ću ja i oni platiti cijenu laži, što je očigledno oko nas za one koji imaju oči da vide, koji žele da vide i čuju.

Želim li biti ljubav, prvo moram shvatiti da to nisam i da mogu da se lažem da jesam. Želim li imati svjesnost, prvo moram shvatiti da je nemam i da ono što nazivam svjesnošću jeste nesvijest, imitacija svjesnosti, čulna “budnost”. Želim li biti otvoren i iskren, prvo moram da se suočim sa tim da to nisam, da to nemam i da moram osvijestiti zatvorenost i laž. I to su osnovni koraci. Sve što dodam na laž, zatvorenost, nesvjesnost, neiskrenost, koliko god to bili istinsko ili autentično, postat će laž, nesvjesno, neiskreno, tj. postat će “logija” kroz koju ćemo se svađati, kritizirati bez objektivne mogućnosti da ukažemo na grešku sa sisama, dupetima, golim tijelima. Seksualnost i prosti poriv ćemo nazvati ljubav, vođenje ljubavi, tantrički seks. Vitalnu neravnotežu emocijama. Mentalnu masturbaciju, tzv. asocijativno mišljenje mislima, itd. To je stvarnost. To je istina za današnjeg čovjeka.

Oglasi