galactic-humans(unutarnje sunce, unutarnji mjesec, magnetski centar, interesi, usmjerenje, želje, itd.)

Usmjerenje ka sebi, odluka da ćemo posvetiti život samo-otkrivanju, upoznavanju sebe, unutarnjoj evoluciji, označava da smo promijenili centar gravitacije te da smo težište sa vanjskog centra gravitacije orijentiranog ka životu, preživljavanju, samo čulnim utiscima i čulnom umu (fizički um, vanjski fizički um, čulni um, itd.) prebacili na unutarnji centar. Unutarnji centar je osoban, uvijek povezan sa osobom i njenim težnjama, usmjerenjima, željama, namjerom da nešto napravi ili da se usmjeri u određenom pravcu, tj. u ovom slučaju, u pravcu njene unutarnje evolucije. Ovo se prvenstveno odnosi samo na one koji teže određenoj specifičnoj evoluciji. Može se reći da svi imaju sve, time i čovjek koji nema težnju ka višem također ima unutarnji centar gravitacije ali se on gradi isključivo od utjecaja života, životnih smjerova povezanih sa tjelesnim i čulnim umom, jer on ne vjeruje ili ne želi da vjeruje u postojanje unutarnjeg svijeta, naizgled odvojenog od čulnog svijeta, fizičkog svijeta. Kada kažem “unutarnji centar gravitacije” pod tim mislim na specifičnost dijela unutar čovjeka koji svjesno, ili u početku nesvjesno, razvija taj centar sa ciljem svoje unutarnje, duhovne, svjesne evolucije.
Centar gravitacije započinje svoj razvoj određenim interesima koje čovjek ima. Veoma rano kreće razvoj centra gravitacije, već samim kontaktom sa djetetom, interakcijom djeteta sa okolinom, autoritetima, mehanizmima koji se u njega svjesno ili nesvjesno ugrađuju. Kroz odrastanje dijete zauzima interese od kojih je građen, koji su mu nametnuti ili ubačeni bez dubljeg znanja o ovom, ili manipulativno ubačeni sa određenim ciljevima nekih grupacija ljudi, socijalnim interesima i slično. Naravno, on sa sobom donosi određene utjecaje koji ga usmjeravaju na specifično okruženje, ljude, roditelje, utjecaje pod kojim se rodio. Kako je čovjek usmjeren ka fizičkom, čulnom svijetu, njegov centar gravitacije biva također usmjeren ka tom svijetu. Njega privlači sve što je povezano sa fizičkim svijetom, on razvija sve što mu je potrebno za taj svijet, gradi dublje interese, želje, očekivanja, tj. osobnost se razvija u smjeru fizičke manifestacije, najgrublje manifestacije, te svaki interes uvijek je povezan sa tom manifestacijom. S druge strane, mogu reći da isti taj interes ima i svoju unutarnju kopiju. Ta kopija odgovara dominaciji vanjskog fizičkog ili čulnog uma. Njegov unutarnji um koji bi trebao biti nezavisan od vanjskog uma, te gospodar vanjskom umu, nije razvijen u punoj mjeri, ili je pod jakim utjecajem vanjskog uma. Time, sve što dolazi iz vanjskog uma kao dojam, utjecaj, težnja biva preslikano na unutarnji um. Unutarnji um, zbog nedostatka kontakta sa višim dijelovima bića, prihvaća tu stvarnost koja mu je nametnuta i time izgrađuje unutarnji centar gravitacije u smjeru, kao i utjecajima, koji su mu nametnuti. Cijeli život biva utemeljen na tom utjecaju i tom centru gravitacije. Tada kažemo da taj čovjek nema kontakt sa Duhom, tj. on nema težnju ka višem, nema težnju ka unutarnjem razvoju i rastu. Njegov cijeli život vezan je tjelesnim i čulnim umom.
Kada čovjek, zbog određenih utjecaja, zadobije interese ka višem načinu života, ka dubljem načinu života koji je u dodiru sa sobom, koji ima težnju ka usavršavanju, započne ispitivanje “istina” koje su mu nametnute, u njemu se postepeno razvija magnetski centar, tj. dio koji sadrži određene specifične interese. To može biti religija, spiritualnost, metafizičko, psihologija, itd. Magnetski centar usmjerava čovjeka ka istraživanju stvarnosti koja više nije samo čulna ili fizički orijentirana, već u sebi sadrži i drugu stranu. On ga tjera na proučavanje, pojačani interes za određene teme, tematiku, razvija i daje mu specifične težnje i želje, intelektualnu glad sa nečim specifičnim, teži susretima sa specifičnim ljudima, itd. No, magnetski centar može ima jednu, dvije ili nekoliko zona interesa te samim tim on može biti podijeljen u nekoliko sfera interesa, što čovjeka stavlja u pojačanu razdvojenost, pojačanu unutarnju podijeljenost. On ne može odlučiti šta mu je bitnije od tih interesa te često mijenja sfere interesa i svoje težnje, pod utjecajem je sumnje, podozrivosti, nedostatka razumijevanja i shvaćanja, itd. On je razapet između nekoliko sfera interesa i time svaku hrani na određen način ali nigdje se ne usmjerava konkretno. Kroz, nekoliko-životni, razvoj njegovo manifestirano biće sazrijeva i bira između izbora, usmjerenja, želja za nečim, ili interesnih sfera te se time pojačavaju određeni dijelovi magnetskog centra i on se pronalazi u veoma specifičnim oblastima života. Vremenom, kada se taj centar izgradi, njegovo usmjerenje ka toj sferi postaje jače i orijentira mu cijeli život u tom smjeru. To je rijetkost, nije tako često i većina se zadržava jako dugo na podijeljenom magnetskom centru ili sferi interesa.
Kada se u njemu razvoje ta specifičnost, čovjek svoj život, kako tjelesni tako i unutarnji usmjerava u pravcu ka kojem ima interes. Ali, život nije tako jednostavan, bez obzira koliko mi to htjeli ili samo govorili da želimo. Magnetski centar, bez obzira koliko bio specifičan, dugo u sebi zadržava interesne sfere koje je prije imao i one utječu na njegovo kretanje i njegov unutarnji rast i razvoj. To izaziva jaku unutarnju borbu te kroz tu borbu, padove, poraze, sumnje, strahove, očekivanja, projekcije on ili dodatno razvija magnetski centar ili ga slabi. Borba s previranjem u njemu, ako je ispravno motivirana i usmjerena, tj. ima jasan cilj, uskoro dovodi na prvo mjesto njegovu unutarnju težnju i time pojačava i dodatno kristalizira magnetski centar ili interesni um. Unutarnji um koji počinje da se budi biva dodatno pojačan magnetskim centrom ali i obrnuto, on pojačava magnetski centar i kristalizaciju tog uma ili centra, te time postaje usmjeren ka dublje ili višem načinu manifestacije, jasnom cilju, težnjama i njegov život biva usmjeren, sa jasnom težnjom i željom za samo-razvojem. To ne znači da su se suprotni interesi ugasili ili da je ugašen vanjski život, tjelesni um. On samo biva pod utjecajem pravog gospodara, unutarnjeg uma, te postepeno počinje da prima impulse unutarnjeg uma, njegove upute, usmjerenja, težnje, želje, itd., što mu je i svrha. On više nije gospodar, već je sluga i shvaća da je njegova vanjska strana, njegov čulni život, podložan i usmjeren na unutarnju evoluciju i život počinje prihvaćati kao manifestaciju koja ima za cilj njegovo osvještavanje, njegov napredak, njegovu refleksiju. Kako se unutarnji um razvoja u njemu se pojavljuje ono što nazivamo “centar unutarnjeg mjeseca”.
Centar unutarnjeg mjeseca ili Unutarnji mjesec služi sklanjanju vanjskih utjecaja, utjecaja života koji je već započeo magnetski centar, i označava specifičnu emotivnu (vitalnu) težnju, emotivni interes, daje mu snagu da se odupre vanjskim utjecajima, da se odupre različitim interesnim sferama još uvijek nedovoljno očišćenog magnetskog centra. Mogu reći da je u stvari sam magnetski centar postepeno kristaliziran i postaje taj unutarnji mjesec. Legende u Duhovnosti govore o utjecaju mjeseca na nas, te da svo “zlo”, podijeljenost, vanjski život, vanjski um biva pod utjecajem mjeseca, zemljinog satelita, ali i utjecajem sunca, te planetarnog sistema. No, unutarnji mjesec znači i kristalizaciju astralnog tijela, kao “duše” ovog tijela. Iako svatko od nas ima supstancu astralnog svijeta, time i tijela, to ne znači da je ono razvijeno, dovršeno, dobro izgrađeno. Kao i fizičko tijelo i ono traži hranu koja će u njemu razviti supstancu (supstanca nije samo energija) koja će ga dodatno razviti i dati mu potrebno usmjerenje. Kao i kod svega drugog i samo astralno tijelo može imati pogrešan smjer u smislu da se udaljava ili ne razvija svoje više aspekte, već je orijentirano samo na astralnu sferu. Dok god je pod jakim utjecajem negativnih emocija astralno tijelo se također razvija u dvostrukom potencijalu, tj. ono može biti podijeljeno na dva ili više sfera interesa. Obično, supstanca koju svaki čovjek ima kao potencijal astralnog tijela vidljiva je kroz njegov emotivni život. Njime, astralnom supstancom i tijelom, gospodare negativne emocije, i to je niža astralna supstanca. Time, njegovo astralno tijelo moglo bi sličiti životinji koja je “gospodar” dominantnog životinjskog instinkta. Kako njegov emotivni život postaj cjelovitiji, želje postaju orijentirane ka višem i dubljem aspektu života, kontradiktorne emocije manje, time se njegovo astralno tijelo razvija. Naravno, duhovna praksa, ako je precizna i jasna, sa dosta informacija i usmjerenja, dodatno pomaže i ubrzava taj razvoj. Time njegov Unutarnji Mjesec preuzima gospodarenje nad čovjekom, njegovom sudbinom, njegovim kretanjem, smanjuje utjecaje vanjskog života, planete, mjeseca, sunca, planetarnog sistema, itd. Njegov magnetski centar, kao gravitacioni utjecaj, prerasta u gravitacioni utjecaj unutarnjeg mjeseca. On postaje više duhovno, religiozno, usmjeren. Razvija mu se emotivna svijest (savjest), osjeća povezanost sa dubljim aspektima života, itd.
Pošto sam Rad nikad nije usmjeren samo na jednu oblast razvoja, ovdje ne govorim o svakodnevnoj duhovnosti i religiji, čovjek u isto vrijeme, svjesnošću, radom na svjesnošću, razvojem umova, unutarnjim umom, razvoja i svjedoka, promatrača, povezuje sa višim emocijama te u isto vrijeme dodaje još jednu specifičnu supstancu, supstancu svijesti, time je isto vrijeme njegov magnetski centar povezan i sa emotivnim ili vitalnim umom ali i intelektualnim i fizičkim umom, jer čovjek je mašina sa nekoliko “katova” u sebi (mogućnošću za još tri tijela pored fizičkog) – koji su izraženi u potencijalu fizičkog tijela i fizičkog uma kroz misli, emocije, tjelesne senzacije, instinkte, seksualnost). Usporedo sa razvojem unutarnjeg mjeseca u njemu se razvija i unutarnje sunce. Unutarnje sunce povezano je sa njegovim istinskim ja, dubokim osjećajem postojanja, osjećajem Ja jesam izvan oblika i forme. To je zona interesa koja je povezana sa svjedočenjem, razvojem puruše (svjedoka), u početku razvojem promatrača koji je odvojen od procesa unutar umova, itd. Sve dok u sebi ne razvije unutarnje sunce njime gospodari vanjsko sunce. Ono ga dovodi u ovu inkarnaciju, spuštanje njegovo biće kroz sebe na planetu, ili ga odvodi sa ove planete (san mnogih u duhovnosti), tj. pušta ga, oslobađa. No, to se ne može desiti sve dok Unutarnje Sunce nije razvijeno do punog potencijala, a to je puni potencijal svjesnosti, bivanja izvan koncepta, identifikacija, itd. Taj dio povezan je sa Mentalnim Tijelom i njegovim funkcijama. Mentalno tijelo tada postaje gospodar astralnog tijela, a ovo gospodar fizičkog tijela. Unutar unutarnje sfera um svjedočenja, svjedok, psihičko biće postaje gospodar unutarnjeg uma, a ovaj gospodar vanjskog uma. Jasno je da i ovo postoji unutar naše ograničenosti kao određena količina supstance, kao potencijal, jer bez toga ne bismo mogli razviti mentalno tijelo, ili svjedoka, ili psihički um. Psihički Um povezan je sa Dušom. Točnije rečeno, on je manifestacija duše, on se razvija kroz živote, a time razvija i središnje biće – vanjsko biće i unutarnje biće (time vanjski um i unutarnji um). Cilj svakog Rada je dovesti Psihičko Biće izvan, tj. ispred umova, Svjesnost koja obuhvaća umove, reakcije, procese, itd. Tek tada pričamo o Istinskom Gospodaru, Božjem Sinu, Ja Jesam osjećaju, Psihičkom Biću, Duši koja se manifestira, itd. I naravno, da svi koji rade na sebi, s vremena na vrijeme ovo osjete. No, još uvijek je prevelika podijeljenost u čovjeku kako bi ovo postala stvarnost čovjeka. To iziskuje jaku borbu, suočavanje, rad sa utiscima, emotivnu svijest, itd. Kada čovjek u sebi razvije unutarnje sunce, on je Gospodar, on ima volju, može da djeluje, ima sposobnost objedinjavanja sebe, unutarnji mjesec reflektira njegovu “svjetlost” na unutarnji svijet i time unutarnji svijet postaje gospodar vanjskog svijeta. O ovome su ispričane legende. I kada bi ste razumjeli simbole, parabole, primjere, legende, mitove to bi ste u svima njima nalazili.

Postoji još nešto, o čemu se rijetko govori, jer je poprilično nepoznato. Jer to imaju Oslobođeni ljudi. To je Unutarnja Galaksija. To je nivo svijesti probuđenog čovjeka, nivo njegovog bića, i nalazi se iznad unutarnjeg sunca. To je cjelina kompletne ljudske manifestacije. Bivanje koje je bez identifikacije, oslobođena svijest koja se manifestira u Istinsko Ja koje se manifestira u sve umove ispod njega a oni u tjelesnu razinu. Unutarnja Galaksija je Biće kao manifestacija Božanskog Principa, Priroda Bića, Atma, on što stvara Dušu, osjećaj sjedinjenja kao najniži osjećaj toga, jedinstvena svijest svih umova u nama koja se tada izražava kao osjećaj jedinstvenog polja svijesti u vanjskom svijetu. Njegov viši aspekt jeste osjećaj Bića koje je sam Apsolut. Biće jeste Apsolut, to je “udahnuti život” Boga te time to je on sam. Iznad jedinstvenog polja svijesti, to je svijest izvan manifestacije, nedodirnuta bilo čim, svjedok samog apsoluta kao manifestacije, a opet bez toga ne postoji manifestacija.
Sada ne mogu ulaziti u sve dublje aspekte, ili aspekte još dublje analize ovog što sam napisao, ali sve u i oko nas povezano je sa tim. Čak i ove je već komplicirano. Duhovnost nije jednostavna, barem na kako vam je dato. Barem ne Rad kao specifična oblast duhovnosti. Prije svega on zahtjeva Inteligenciju i sam razvoj inteligencije.

Svaki od ovih unutarnjih centara gravitacije, a može se reći i specifičnih umova u nama, nosi svoje karakteristike, ali i utjecaje centara gravitacije ili umova koji još nisu do kraja očišćeni, tako da se oni miješaju jedan u drugi. Na kraju, sve to je JEDNA JEDINA SVIJEST manifestirana u različitim sferama. Poznavanje ovog donosi mogućnosti koje klasična, da tako kažem, duhovnost ne daje. No opet, malo je ljudi spremno za ovo. Malo njih je odlučilo ili došlo ili dovedeno do odluke ovakvog razvoja, kao što je malo onih koji žele oslobođenje iako su duhovni ili su u Radu. Kada se svijest čovjeka razvije, kada Psihičko Biće obuhvati umove, on uviđa “greške” umova, tj. njihove različite dijelove i manifestacije tih dijelova, ulazak oprečnih sila koje nisu u skladu sa evolucijom Psihičkog Bića te uči kako da se s njima bori, te kako kroz tu borbu da se dalje kristalizira. Jasno je da ovakav način Rada traži one koji teži POTPUNOJ EVOLUCIJI, ne djelomičnoj, ne idealiziranoj, ne usnuloj projekciji evolucije.

Oglasi