lion_roar_by_starkatts-d94a5j1Gledajući u sebe, uviđajući da ne postoji svijet izvan nas, da je to sve unutarnji svijet a tzv. vanjski svijet je polje projekcije, polje sjenke, uviđa se činjenica da je naš unutarnji svijet građen od niza proturječnosti, niza “rupa” u sistemu koji smo stvorili kao način samo-zaštite nerazvijene svijesti. Taj unutarnji svijet koji održavamo vjerovanjem, ponavljanjem, nesvjesnošću, nemarom, lijenošću, itd., sastoji se od laganja, mašte, pretpostavki, projekcija, nadanja, očekivanja, potreba, nagona, itd. Kada smjelo ispitamo svoj svijet uviđamo da mi NEMAMO ZNANJE o bilo čemu, već da je to sve koncept misli i emotivne vezanosti za ono što nam se sviđa ili ono što nam se ne sviđa. Kada pogledamo sviđanje i ne sviđanje uviđamo da je to ono što osobno prihvaćamo kao sebe i ono što osobno ne prihvaćamo kao sebe, tj. “ne-sebe”. Podjela nije stvarna, ali sve dok ne postoji dio koji je cjelina iza te podjele, ta imaginarna podjela se čini stvarnom. Suočavajući se i čisteći “naš” unutarnji svijet – kažem “naš” pod navodnicima, jer to nije naše, već je prihvaćeno kao naše – suočavamo se sa činjenicom da sve što smo primili u sebe, nazivajući to životom, učenjem, tradicijom, duhovnošću, materijalnim znanjem, NIJE uopće znanje već nagomilana “celuloza” značenja u svrhu samo-održavanja. Samo-održavanje radi na principu sviđanja i ne sviđanja, prihvaćanja i odbacivanja, tj. polarnom principu stvaranja i uništavanja te tzv. znanje, učenje, koliko god to bilo korisno u početku, na sredini i na kraju puta, biva nekorisno za dalje proučavanje i suočavanje, ili proučavanje i suočavanje s ciljem dalje evolucije. Trenje koje se stvara odbacivanjem onog što imaginarno znamo, što imaginarno čini nas, stvara nas na temelju imaginacije – a u to je uključena laž, pretvaranje, mašta, mehaničnost, itd. – kristalizira svijest koja nije IZA – kako se to tumači  iako to tumačenje u kojem se koristi riječ “iza” ima svoju svrhu sve dok se ne osjeti jednina IZA podijeljenosti –  (riječ je o svijesti koja obuhvaća) te stvara Novo Stanje, stvara novi osjećaj bivanja, novu točku percepcije u kojoj nema potrebe za “biti nešto” jer samo BITI je temelj iz kojeg izlazi ta percepcija.
Prvotni nagon koji moramo prevazići jeste potreba za definiranjem. On nastaje na nesigurnosti emocije, potrebi emocije za vezivanjem ili identifikacijom, te intelektom koji tumači, razaznaje tzv. bolje i lošije, dobro i zlo. Čak ni samo tijelo, kao i tjelesni um nema tu potrebu za identifikacijom ili definicijom, ali strah vitalnog uma, i strah fizičkog uma – preživljavanje, osnovni osjećaj sigurnosti – uvjetuje potrebu definiranja, skrivanja iza učenja, spisa, tehnika, koncepata i ideja. Takvo što ne vodi Oslobođenju čovjeka. Naposljetku, razumijevanje sebe, uviđanje mehanizma samozaštite, mehanizma potrebe, mehanizma nagona, projekcije, vezanosti (identifikacije) dovodi do odbacivanja koncepta, ideje, projekcije učenja, svetosti, boga, apsoluta. Zadnja barijera je potreba da imamo zaštitu kroz sjedinjenje sa bogom, sjedinjenje sa apsolutom. Ta barijera nastaje upravo na svemu ovom što sam ovdje napisao, kao i na mnoštvu drugih dijelova koje nisam opisao. No, sve to dolazi iz osjećaja odvojenosti. Projekcija odvojenosti kreira projekciju potrebe za sjedinjenjem kao izraz krajnosti, kao izraz polariteta, izraz podijeljenosti. Kada se odbace projekcije, strahovi, nadanja, mašta, itd., a uvijek se odbacuju razumijevanjem, spoznajom, ostvarenjem, ili time što smo nazvali “iza”, nastaje to što nazivamo sjedinjenje i oslobođenje. No, u tom procesu nema ničeg što je sjedinjeno, ničeg što je ujedinjeno, ničeg što je oslobođeno. To su ideje odvojenosti, ideje podijele, ideje projekcije koja sada traži samo-zaštitu učenjem, bogom, sjedinjenjem, projekcijom oslobođenja (probuđenje).
Korak između izgleda kao najstrašniji korak. To je Samoća. Samoća je trenutak u kojem učenje, koncepti, tradicije, ideje, projekcije duhovnosti, projekcije boga, apsoluta počinju da umiru,  i tu nastaje zamka u koju se ponovo uvlačimo nekoliko puta  sve dok ne prozremo samu zamku i ne uvidimo da moramo ostati tu gdje jesmo, u tom spoznavajućem momentu uvida da je sve to samo projekcija nadanja i očekivanja, sigurnosti, pripadanja, prihvaćanja, itd. Početak te Samoće, koji je osjeća kao temeljna odbačenost, nepripadanje, nemoć prihvaćanja da smo sami, ali na svjestan način – tj. do toga dolazite svjesno koračajući svojom Stazom, unutarnjom evolucijom, ne nesvjesno ili posredstvom bilo koje posrednika a time ni učenja, ni škole, ni tradicije, ni boga, ni sjedinjenja, ni probuđenja – polako prerasta u Samoću, Tišinu, Umirenost. Kada ti simptomi počnu da se dešavaju –  još uvijek postoji potreba samo-zaštite, potreba skrivanja iza koncepta i ideje, potreba skrivanja iza nečega ili nekoga, bio to stvarni čovjek ili osjećaj Boga (Apsoluta), ili imaginarna projekcije – oni pojačavaju dijelove uma koji nisu očišćeni, dijelove koji još uvijek sadrže mehanizme očuvanja, te time mogu izazvati stare potrebe, nagone, strahove. Uputa koja u tom momentu dolazi jeste OSTATI SVJESTAN IZA SVEGA TOGA, ne uplićući se u proces, ne prihvaćajući niti odbacujući bilo šta što se pojavi, već mirno, svjesno, kroz tišinu sagledavanje toga kao kretnje uma, kao kretnje potencijala unutar duše, unutar nas, koji još nisu do kraja zreli. Ako je u nama bilo previše sile Otpora osjećat ćemo jake procese inercije, otpora, pokušaja zadržavanja pozicije, zadržavanja sigurnosti koje će provocirati pojavu projekcije o življenju, o potrebi uklapanja u društvo i okruženje. Ako je bilo previše sile aktivnosti koja je vukla ka otporu, kao aktivni otpor, tada će se javljati negativnost, razdražljivost, negativni aspekt procjene svega oko sebe. Ako je bila čista sila aktivnost kao izraz ona će tražiti izlaze čas kroz negativnost, čas kroz pozitivnost, tj. afirmaciju. Ako se ostane iza toga, ne tumači, ne priklanja oscilacijama sila (guna kao izraza Sile stvaranja) u nama, ulazimo u tzv. mir, ravnotežu, tišinu koja također ima svoja dva izražaja. Jedan je potreba da se time identificiramo, izrazimo se. Drugi je potreba da u tome ostanemo vječno. Niti jedna od tih manifestacija nije poželjna u tom stanju, već je poželjno i to vidjeti, percipirati kao oscilaciju manifestirane prirode. U tom stanju sve “umire”. Pojam o duši, pojam o umu, pojam o inkarnaciji, pojam o Bogu, pojam o Apsolutu. Umire projekcija čovjeka, umire projekcija osobe, pojam jastva ili sebstva, projekcija svijeta. Možda je bolja riječ: Rastvara se.
No, tu ima nekoliko dijelova koje je teže pojasniti jer su proturječni. Jedan od njih je pojam Pasivnost, ili Pasivno probuđenje. To jeste pasivno stanje, ali ne pasivno kako um to razumije. Najpreciznije bi bilo reći da je to preplitanje aktivnosti, pasivnosti, i neutralnosti ali svega toga kao POTENCIJALA, ne manifestacije. Zato ga i nazivaju Pasivnim Stanjem. Drugi pojam je Aktivno stanje, tj. potreba da se to stanje Ostvarenja, spusti u Aktivnost. Kod mnogih ta ideja ili potreba ne postoji. Ili žive zato što MORAJU – a ovo je posebna tema – ili žive dok se potencijal manifestacije do kraja ne izvrti. Malo njih ulazi u proces aktivnog spuštanja tog Stanja, da tako kažem, iako riječ Stanje tu ne odgovara – te oplemenjuju svoju manifestiranu formu, tj. čovjeka, svijet oko sebe, i rastvaraju ograničenja koja su ostala, koja još uvijek zadržavaju svoju formu i strukturu sve do smrti. Treći pojam jeste stvaranje, ukoliko je došlo do Aktivnog manifestiranja, novog učenja, strukture, ili prihvaćanja nekog starog učenja, tradicije, strukture te njenog oživljavanja ponovo. To ovisi ne o tom biću koje je u tom tijelu i koje je, da tako kažem, dostiglo to Stanje, već o Cjelini Manifestacije i potrebama te manifestacije u određenoj regiji, prostoru, određenoj kvaliteti ljudi. Četvrti pojam jeste da li tada postoji inkarnacija? Prvo pitanje je Šta bi to trebalo da se inkarnira kada je pojam o inkarnaciji nestao kao jedna projekcija uma i duše? Koja pravila tu važe jer pravila su strukture koje održavaju određene regije ili razine manifestiranog postojanja i one su “umrle” u tom biću?
Kod tog (takvog) bića nema zablude o bilo čemu. Ono je potpuno jasno. Pitanja obično dolaze iz onih koji imaju projekcije o tome, čiji um stvara projekcije održavajući sam sebe, bivajući nezreo za razumijevanje. To biće nema te projekcije iako ih na toj razini, kada se vratilo, može preuzeti radi izražavanja, ali ono razumije o čemu se radi. Stvar je u tome što pojedinačno biće ne postoji kao odvojeno a opet to pojedinačno biće, koje je ocean manifestiran kao kap, zadržava prividnu odvojenost, prividnu individualnost. Time, ono ne odlučuje o bilo čemu, da se izrazim na taj način. Odlučuje Cjelina, Ocean, koji je manifestiran kao to prividno biće. Da li će ići u inkarnaciju, da li će biti na zemlji, da li će živjeti na mentalnoj razini (mentalno tijelo), koji vid evolucije će dalje imati, jer time se evolucija ne završava? Ono može biti ponovo rođeno na ovom prostoru, ovoj razini kao izražaj tzv. Avatara, ili nečeg višeg od toga, ili kao čovjek koji je nesvjestan razine do koje je došao te se on koristi za određene razloge koje Cjelina ima na toj razini, itd. No, o tome je teško “raspravljati”.

Da se vratim nekoliko koraka nazad.
Trenutak odumiranja značenja, čak i veoma duhovnih značenja, često izaziva jake šokove. Imate osjećaj da stojite na sredini raskrižja ne znajući kamo da se zaputite. Taj osjećaj se javlja jer oko vas nema dovoljno ljudi na toj razini i ne možete primiti savjet od njih, a savjeti duhovnih ljudi ili onih koji još uvijek slijede mrtva pravila duhovnosti, ne važe jer uviđate greške tih sistema. Ako još uvijek u vama postoji dio “dobro-loše”, dio umnog razlučivanja, postojat će i dio vitala koji to osnažuje, koji traži da se prikloni nečemu, prihvati neko učenje ili tradiciju kao i dio koji je izvan toga, dio koji vidi tu potrebu, razumije zašto je ona tu, zbog čega postoji. Time, postojat će i osjećaj neprihvaćenosti koji će vam istovremeno biti smiješan a i razumljiv. Postojat će osjećaj da morate da se izrazite na razumljiv način jer on je način izražavanja prihvaćanja i neprihvaćanja i želje da se približite drugima što je jedan vid straha od odbacivanja. To je znak da još uvijek podijeljenost unutar vas nije odrađena, još uvijek nije zrela kako bi se uvidjela njena struktura do kraja i time bivala odbačenom, tj. rastvorena razumijevanjem. Također, to će izazivati ostale mehanizme koji će pokušavati povratiti “teritoriju” koju je naizgled izgubio. Postoje načini da se to veoma jednostavno sredi, obično se oni daju na vrijeme, ali često je slučaj da čovjek mora ponovo da ih pronađe i da ih izgradi kako bi otpustio te vezanosti, potrebe i nagone koji još uvijek postoje u njemu. Kroz te načine, u njemu postoje dva dijela, u skladu sa podijeljenošću. Dio koji ih radi i ne razumije do kraja, i dio koji ih potpuno razumije i njemu su “logični”. Ti načini su istiniti s jedne strane a s druge strane to su samo alati ne i istina ali se koriste zarad određenog postignuća, utemeljenja u određenom stanju. Ima ih nekoliko i oni ne pripadaju niti jednoj tradiciji ili učenju iako tradicije i učenja o njima govore s vremena na vrijeme, dajući ih kao filozofije te ih na taj način skrivajući od upotrebe. Pošto se smatra da će onaj koji je došao na taj nivo da ih prepozna. Problem prepoznavanja je problem nesigurnosti, mnogo veći problem od potrebe prihvaćanja, temeljitiji. I za to postoji način koji je alat a ujedno i istina. Ovo je kontradiktorno sa razlogom, jer taj koji je došao na tu razinu razumije kontradiktornost. Ona u njemu nije kontradiktorna već je posve logična i razumljiva. Kontradiktornost pripada nerazvijenom umu. Razumijevanje pripada razvijenoj svijesti IZA tog uma. I ta svijest to razumije. Također, to se može pojasniti ljudima koji su spremni za to s ciljem da im se ostavi alat koji će moći upotrijebiti u trenutku kada im je potreban. Svaki taj alat se može upotrijebiti bilo kada i bilo gdje i on daje rezultat ali tek na tim razinama njegova upotreba je temeljna. Prije toga on se upotrebljava sa određenim ciljevima, tj. kako bi se naučilo, kako bi svijest bila spremna za te razine kada dođe na njih, i slično.
Obično kažemo da sve dok čovjek nije spreman da mora upotrebljavati učenja, tehnike, spise, tradicije i slično. To je laž. Ne mora, ali se osjeća sigurnije. Potreba da ih upotrijebi dolazi iz uma koji je nesiguran i koji traži zaštitu i oslonac. Kod svijesti koja je dosegla određenu konkretnu kristalizaciju to nije potrebno, jer ona ima oslonac u sebi. I to je saznanje koje također izaziva niz trenja u nama, a kako sam rekao ta trenja su potrebna zarad kristalizacije, sazrijevanja, razumijevanja. Kada učenja i škole shvatite ispravno uviđate da su određeni dijelovi njih korisni ali ta učenja i škole više ne doživljavate na način kako to doživljava onaj koji se krije iza njih. Te tehnike ili načini nalaze se u svakom učenju i školi što govori da su oni nastali izvan tih učenja i škola te da su ih oni samo preuzeli i proglasili svojima. Taj trenutak ukida tradiciju škole i učenja, ukida bilo koje priče ili potrebe za tzv. spiritualnim tradicijama, ezoteričnim tradicijama, itd. Pojavljuje se razumijevanje koncepta i ideje izvan ograničenja škole, učenja, tradicije. Razumijevanje vam otkriva šta u vama ima potrebu za konceptom i idejom te kako da je koristi i kako da je se oslobodi u što kraćem vremenskom periodu.
Postavlja se pitanje zašto je potrebno čišćenje uma, procesa, mehanizama kada se dostigao taj nivo? To je problem transcendencije. Ona nosi sa sobom bolest, razaranje, nesreće i slično. To dolazi zbog prevelike neusuglašenosti Svijesti sa umom i tijelom te što u um i tijelo nije spuštana svijest, što oni nisu osviješteni, nisi u ravnoteži jedno sa drugim. Upravo, ta ravnoteža se postiže osvještavanjem, transformacijom, suočavanjem, razrješenjem koncepata, ideja, mehanizama, struktura uma i tijela a time i procesa i osobnosti. To govori o potrebi da se transformacija i transcendencija rade istovremeno. Tj. da se sveukupni um razvije istovremeno sa sviješću.
Na ovom razini imate još jedan problem. A to su ljudi oko vas. Ako ste razumjeli alat koji vam je dat na vrijeme ili ste sami došli do razumijevanja tog alata razumijete zašto se to javlja, zašto imate problem sa ljudima i njihovim razumijevanjem, pokušajem da vas ograniče, osude, agresijom koja je izazvana kod njih vašim postupcima koji nisu usmjereni na njih a oni to doživljavaju osobno. Sve je u vama. Ti postupci su vam pomoć, hrana za kristalizaciju, pod uvjetom da ih razumijete i da kroz njih ne gradite svoj oslonac, svoj temelj osobnosti, a time i mehanizme osobnosti. Postoji još jedno, malo kompletnije pojašnjenje, a tiče se oprečnih sila koje djeluju kroz ljude i okolinu s ciljem održavanja razine na kojoj se oni nalaze te time pokušaj da vas priklone njima ili da vas osude kao kriminalca ili pogrešnog čovjeka. Te oprečne sile koriste ljude svih razina svijesti, kao i okolinu u kojoj se nalazite i protiv njih ne možete i ne smijete da se borite. One ne mogu da uđu u razinu razumijevanja i svijesti koja se temelji na osjećaju Bivanja koji ste osjetili. Ali mogu povući vaš neočišćen um. A time i vas zarobiti. Ta prepreka i opasnost je u isto vrijeme prokletstvo i dar jer vas može zarobiti ili osloboditi. Najžešće napade ćete doživjeti od onih koji se smatraju pravovjernima, duhovnima, dobrim ljudima, ljudima koji su tolerantni, imaju znanje, pripadaju školama i učenjima, tradicijama, od svojih najbližih ali s njima ste već naučili kako treba izaći na kraj i taj alat imate samim tim što ste na toj razini razumijevanja, toj razini bića. Problem prvih je veći jer te prve ste do jučer osjećali bližima od svoje porodice i s tim razlogom je tu napad najjači. Razumijte, ili barem shvatite, oprečne sile imaju iste moći ali manje razmjere kao stanje (Sila) u kojem se nalazite, ali pored manje razmjere imaju i ograničen nivo djelovanja. Oni žive od Sile koju ste upoznali unutar sebe i njome se temeljite. I ovo važi za bilo koga tko je to počeo shvaćati bez obzira na kojoj razini bića se nalazi.
Ne smijete dozvoliti sebi da kristalizaciju izvlačite iz saznanja o silama koje tim ljudima i okolini vladaju te u vama izazivaju osjećaj posebnosti, to je prepreka i zamka. Morate biti u ravnoteži IZA tih procesa te iskoristiti to izazivanje zarad osvješćivanja preostalih procesa u vama, tj. raditi sa Utiskom koji imate i koji dolazi do vas a taj utisak će stvoriti energiju za dalji rad.
Vaši postupci će izazivati agresiju. S jedne strane to je vaša agresija projicirana u svijet i druge oko vas, a s druge strane to su oprečne sile. Opet naizgled kontradiktorno. Ali do sada ste trebali razumjeti čemu služi kontradiktornost. Agresija koju kod njih izazivate biti će s njihove strane okarakterizirana kao napadi, kao magijski čin, kao nepoštovanje njih i njihova učenja – u prijevodu njih i njihovih ograničenja – kao vaš egoizam, ili još gore kao spiritualni egoizam, i naći će povoda da pojačaju agresiju prema vama. Način da se zaštitite od bilo čega u tom smislu jeste biti u ravnoteži, biti svjestan, biti u temelju te razine bića do koje ste stigli. Iz tog stanja vidjeti to, doživjeti to, možda i rastvoriti tim stanjem ako želite, ili ispuniti se tim utiskom ako želite zarad transformacije svojih projekcija sjene, ili prostim bivanjem u tom stanju pustiti Silu koja vama “vlada” da učini šta ona želi. Ako su ti ljudi problem, ona će putem vas djelovati na njih, oni će to osjetiti kao vašu agresiju prema njima, pojačanu agresiju, napad, čak i kada šutite i ignorirate ono što oni govore, ili će tumačiti nečim što odgovara njihovom nivou razumijevanja. Najgori dio koji ćete morati prihvatiti jeste da Sila koja je vaš temelj putem vas, vašeg izražavanja dovede te ljude u životnu opasnost ili bolest, ili pojačanu neravnotežu, jer u vama postoji emotivna svijest koja osjeća to kao sebe, osjeća da to nije potrebno, ali ne smijete se miješati u rad te Sile. Obično, ta Sila djeluje tako da u njima izazove određeno mišljenje i osjećanje prema vama, optužbu koja omogućava njihovo uklanjanje sa vašeg puta ili vaše linije kretanja. Oni će uvijek biti u pozadini kao podsjetnik što je dobro i korisno. Naučite pustiti ljude da odu od vas,  na način da pustite iz sebe njihovo prisustvo. Uostalom, oni više nisu vaš svijet. Rastvorite njihovu sjenu u vama i oslobodit ćete ih se. Vaša stvar nije na koji način se to dešava, da li je pozitivno ili negativno, da li je štetno ili korisno za njih i slično. Vaša evolucija je vaša briga. (Ovo izgleda tako egoistično, sebično).
Potreba da čistite svoj svijet sjene i bivanja nalazi se u tome što to stanje koje imate i koje ne želite otpustiti djeluje na svijet oko vas i to ćete naći u prethodnom tekstu, ako želite saznati zašto i kako. Vi ne smijete imati niti negativne niti pozitivne emocije prema okruženju tog karaktera, ljudima tog karaktera, već treba biti osjećaj bivanja koji vas okružuju, prihvaćanja, razumijevanja, voljenja ali i razumijevanja o čemu se radi. Ljubav – a time i prihvaćanje, razumijevanje, voljenje – je manifestacija Svijesti, a njen temelj je Sjeme svijesti. To je Energija i Svijest u pojašnjenju tradicije.
Isto tako PREMA SEBI ne smijete imati ovo što sam gore pojasnio u odnosu na okolinu i druge. Pod tim mislim na to da svaka oscilacija u vama mora biti okružena vašim nivoom bića ne tumačenjem, agresivnošću što ona još postoji, željom da je se riješite, potrebom da pobjegnete od nje i slično. To vas vezuje, to je idealizacija ili prenaglašavanje određenog dijela u odnosu na cjelinu, gordost u svom afirmacijskom  i negacijskom karakteru.
Tu se javlja i problem kreiranja iz tog stanja svijesti. Što manje, to bolje. To je jedini ispravan odgovor. To stanje će kreirati samo od sebe, vi se možete igrati na određenom nivou, ali pažljivo dok ne shvatite da za tim nema potrebe. Pustite taj nivo da kreira ono što mora s ciljem evolucije a ne zadovoljenja uma i tjelesnih potreba. Ako ste shvatili svoj nivo bića shvatit ćete kako to djeluje i moći ćete djelovati unutar tog djelovanja s tog nivoa bića. (Jasno je da diskreiranje mora biti zamijenjeno kreiranjem, pažljivo ovo razumijte). To je sve o kreiranju.

Cilj evolucije nije dat niti je ikom ikad bio poznat. Postoje manji ciljevi koji vam se daju kako bi napredovali, izvršavali zadatke koje morate izvršiti, izgradili sebe do kraja koji je ovdje moguć. Svaka špekulacija o cilju, kao i o bogu, apsolutu, smislu i besmislu je samo špekulacija, koncept, ideja, promisao, uvjerenje, želja, itd., koja pripada određenim ograničenim razinama. Vaš cilj je jedinstvena percepcija oslobođenja granica, ujedinjena kao cjelina i dio, dovršavanje evolucije, rastvaranje dijelova koji vas drže u vezanosti i identifikaciji i za to koristite sve moguće alate ne pripadajući nikome i ničemu jer to je nova zamka s ciljem da vas uspori. Da li treba da budete brutalno iskreni ili da se skrivate na vama je, i ovisi o ciljevima vašeg bića u manifestaciji. Osobno koristim ravnotežu u tome i procjenu trenutka, osobe, vremena, sebe, a nekad i količine automobila na određenom raskršću (malo se šalim al sam i djelomično ozbiljan, jer vjerujem da ste već uvidjeli povezanost svega toga sa vama i način na koji vaše prisustvo djeluje na to). Niste dužni biti iskreni prema bilo kome osim prema sebi, niste dužni davati učenje ili prenositi znanje dalje, niste dužni odgovarati bilo kome osim svakodnevnim pravilima i zakonima razine kojoj pripadate kao ljudsko biće a Sile koje vas temelje će vas na vrijeme upozoriti na to. Dužni ste sebi, toj Sili (ovo je samo izraz koji koristim i nemojte da povezivati sa bilo čim, a odnosi se na manifestaciju Bića i njegovog Izvora kroz specifični prilaz, neki bi rekli tradiciju) sve dok ne razumijete da ste vi ta Sila. Tada poštujete pravila i zakone razine krajnje manifestacije koliko je potrebno i dokle je potrebno. Vidjet ćete da svako narušavanje bilo čega biva prepreka ako ga prihvaćate i želite a biva oslobođenje ako ga razumijete. Vaš cilj je vaš RAD NA SEBI, iako to više nije Rad kako se inače tumači. Ali uvjetno koristim tu riječ.

Kako ćete znati da li ste na toj razini, gdje ovo opisivanje ima smisla ili ne?
Jednostavno. Ili jeste ili niste. Ili ste ovo razumjeli ili niste. Ako razumijete ili ste blizu toga ovo će vam razjasniti mnogo nedoumica. Ako niste izazvat će niz reakcija, agresivnosti, pravovjernosti, filozofije, intelektualnog mudrovanja, ali ne i Emotivnog Razumijevanja, ne vitalnog “razumijevanja”.
Za kraj. Sve u vašem svijetu služi vašem razbuđivanju, stjecanju jasne percepcije svijesti, razumijevanju, a time i manifestaciji tog razumijevanja, percepcije, budnosti. APSOLUTNO SVE. A vjerujte mi, ja ne koristim riječ “apsolutno” bilo kad i bez određenog cilja. A ovo što sam rekao jeste ALAT, način, “tehnika”.
Ovo je pisano, kao odgovor, na pitanja onih koji se ne pronalaze u onom što je dato u spiritualnosti, ezoteričnom i koji su uvidjeli zamke tih učenja na određenoj razini, te potrebnu za dubljim pojašnjenjem kako bi izvukli bit za svoj dalji napredak i evoluciju.

Pozdrav
Bhaerava

Oglasi