e398c8ebd2c3e3723a5294ed83303b8aPostoji niz terapija, bile one psihičke ili fizičke pa čak i razne “duhovne” tehnike, koje imaju za cilj poboljšanje ljudskog zdravlja tijela i uma, njegovo prevazilaženje prepreka ili ograničenja koja je u sebe stavio, ili bolje rečeno od kojih je on, kao ljudsko biće, građen. Čak i sva ograničenja, ili skoro sva ograničenja, fokusirana su na unutarnju samo-zaštitu. Granice koje postavljamo ka svijetu i drugima, granice u odnosima, granice o izražavanju, granice sigurnosti, polja ugode i neugode, itd., svima njima je cilj samo-zaštita od unutarnjeg osjećaja bola. Čak i strah u većini slučajeva je samo-zaštita od psihičkog i fizičkog bola. Pored to dvoje postoji i nešto što nazivamo spiritualna bol, ali naziv nije tako čest i često se to naziva drugim nazivima, popu “bol razdvojenosti”; “bol ne-ucjelovljenja”; “bol neispunjenosti”; itd. Od fizičke gora je psihička bol. Od psihičke gora je duhovna bol. Svaka od njih ima svoj karakter, aspekt u kojem djeluje, način na koji ograničava, uzrok i posljedicu horizontale uma i tijela ili prostora i vremena, ili vertikalni uzrok koji je razina nečijeg bića. Bol je određena nemoć – ograničenje, razdražljivost, nespokoj, pritisak, itd. – nekada fizički manifestirana, nekad psihičke prirode, a nekad i duhovnog karaktera. No, bol je bol bez obzira na koji aspekt čovjeka je usmjerena.

Mnogi dijelovi ljudske psihe, mehanizmi, služe tome da nas zaštite od bola, čak i sam strah u većini svojih aspekata. Kada osmotrimo bol uviđamo da je svaka promjena mjesta u nama izaziva određeni dio koji možemo okarakterizirati kao bol. Kod fizičkih bolova svaka promjena tijela izaziva određenu bol. Ako pogledamo duhovnu bol, bol unutarnje rascijepljenosti, odvojenosti, nedostatka cjeline sa sobom, okolinom, prirodom ili onim što nazivamo razdvojenost od Apsoluta uzrok je uvijek određeni nedostatak, ili potrebna promjena iz “odjeće” s kojom smo ogrnuti unutar sebe koji izaziva razdražljivost, nemoć, strah, projekciju, idealizaciju nečeg i u tom smislu date su mnoge tehnike samo-pomoći, tehnike unutarnjeg razvoja, napisani mnogi tekstovi, dati mnogi savjeti.
Iako smo čuli mnogo savjeta, bez obzira kako nazivali tu “bol”, veoma rijetko susrećemo one koji su prevazišli bol, koji su se sa njom suočili, koji su je transformirali, postali stabilni, pomireni ali ne iz nemoći već snage.
Brzopotezne tehnike odlaganja, razrješenja, prihvaćanja bola ne daju rezultat jer su ograničene samo na pojedine aspekte tog bola, ili su usmjerene samo na jedno polje uzroka te se ne uviđa cjelina bola samog po sebi, ili se ne razumije ŠTA bol znači, koje on ima značenje, koja je njegova svrha, na što usmjerava, i slično. Ponekad se čuje, iako rijetko, da vam netko kaže da ne bježite od bola te da se s njim suočite. Ali kako “slijepac vodi slijepca”, kako izvana tako i iznutra, rijetko nalazimo na usmjerenje koje bi nam točno reklo šta to znači “suoči se sa bolom” ili “nemoj bježati od bola”. Općenito, jako malo ljudi razumije ono što se naziva “duhovni savjet” ili “duhovno usmjerenje”. Većina će bol okarakterizirati kao karmu, ako su vezani i idealiziraju duhovnost istoka, ili kao “kaznu” božju ako su vezani sa duhovnost istoka protumačenu zapadnom umu (ne postoji zapadna duhovnost, zato sam napisao “duhovnost istoka PROTUMAČENU zapadnom umu, jer sve ijedna religija nastala je na istoku). Ponekad ćemo čuti da je netko naučio da “živi sa bolom” ali to ne znači da ju je razumiju, već da se nekako prilagodio na tu bol. Jezik koji koristimo prepun je ograničenja upravo ukazujući na problem ograničenja znanja kod ljudi, značenja koja daju svemu a time i jeziku.
Kada u duhovnosti kažemo “živi sa nečim” to znači BUDI SA TIM, BIVAJ sa tim, PROŽMI se sa tim, pusti to u sebi da postoji bez ograničenja, bez tumačenja, analize, već pusti to da bude takvo kakvo jeste (još jedna kombinacija riječi koja danas NIŠTA NE ZNAČI, jer je uništenja pogrešnim tumačenjem) i BUDI SVJESTAN U TOME. Ovdje sam izgovorio niz riječi koje su izgubile značenje unutar zapadnog uma, čak i istočnog. “Takvo kakvo jeste”; “budi svjestan”; “u tome”. Niko vas, a ni mene, nije naučio ŠTA TO ZNAČI, ali su nam svi to ponavljali jer su njima ponavljali jer su ponavljačima ponavljali. Bol koji osjećamo nije ništa drugo do grč živaca, mišića, vitala (emocije), intelekta. Povreda nekog mjesta na tijelu je objektivna ali naše tumačenje povrede, kao i osjećaj te povrede je bol. Bol je proces shvaćanja, živčanog impulsa, umnog impulsa, da nešto sa nečim nije u redu, da postoji povreda na fizičkom ili psihičkom dijelu čovjeka. Mi ne razumijemo bol, kao što ne razumijemo niti jedan aspekt sebe, ali ih spremno tumačimo dajući si osjećaj da nešto znamo ili razumijemo. Bol je prosto reakcija na određenu povredu, bilo čega. Povredu mjesta u umu, povreda granice unutar uma, ograničenja vitala ili intelekta, a time i povreda tijela na bilo kom nivou. Kada kažemo da “živimo sa bolom” to ne znači da koristimo sredstava suspenzije bola – ovdje ne govorim da ih treba prestati koristiti, ali ponekad ih treba malo smanjiti kako bi se podsjetili na bol, suočili se s njim – bila ona u vidu lijekova ili u bilo kojem vidu tehnika samo-pomoći. Kada pogledamo na koji način doživljavamo bol – za sada ćemo uzeti da je “doživljaj bola” svjestan i nesvjestan – obično postoji granica između nas i bola. Postavljena granica između bola i nas služi tome da zaštiti dio koji se ne osjeća bolesnim, ili dio koji pripada idealiziranom “ja” (slici o sebi). Reći ćemo da to radimo radi funkcioniranja u društvu, okolini, poslu, itd. Iako nam doktori savjetuju da “od-bolujemo” bol, tj. da budemo mirniji, da ležimo, ili tome slično, kada je u pitanju fizička bol, i to je najdalje što doktori u medicina mogu da idu. Od-bolavati bol znači pustiti sistem da sam sebe razriješi, ili drugim riječima, ne pokušavati analizirati, konceptualizirati, rješavati bilo koju bol ograničenjem koje je uzrokovalo osjećaj boli ili samu povredu, bila ona fizička, psihička ili duhovna. Od-bolovati bol značilo bi, ako pravilno razumijemo, živjeti sa bolom, biti jedno sa njim, osjetiti ga u potpunosti. Ne tumačiti, ne analizirati umom, davati mu karakter koji on nema ili ima te na taj način imitirati razumijevanje bola.
internal-spiritual-pain-latest-design-1-hiKada pogledmo fizičku bol imamo tendenciju da ga ograničimo u skladu sa granicama koje smo prihvatili, koje jesmo, i koje izražavamo sobom. To znači da čovjek tijela uzrok bola uvijek traži u tjelesnoj povredi, genetici, nedostatku koji je tjelesan. Čovjek uma će uzrok bola tražiti u umu, tj. svim njegovim dijelovima. Duhovni čovjek će naći uzrok bola u duhu, svijesti, duši, itd. Svi oni griješe, jer uzrok bola traže na jednom, lokaliziranom mjestu. Bol je sindrom koji ukazuje na problem povrede nečega. Ako povredu tumačimo kao karmu, kao božju kaznu, kao ograničenje duše, uma ili tijela, tada pravimo novu grešku koju je teško promijeniti. To je bolest duhovnosti i religije, kao što je medicina bolest tjelesnog čovjeka, psihologija bolest umnog čovjeka. Bol je sindrom koji ukazuje na nešto u nama, nama kao cjelini tijela, uma i duha (duše). Sindrom NIJE KAZNA, nije LOŠ, nema loše namjere. On je pokazatelj neravnoteže. Neravnoteža znači da određeni dio nas nije u skladu sa cjelinom nas i okoline, ili cjelinom nas kao ljudskog bića i univerzuma.
Kada razdvojimo bol na fizičku, psihičku i duhovnu bol tada smo napravili mnogo dublji problem. Baš kao i kada liječenju priđemo sa određenog aspekta nas zanemarujući ostale aspekte.
U Tantri kažemo da je Karma tjelesni, ili zadnje manifestirani dio nas. Drugim riječima riječ “karma” ne znači samo uzrok i posljedicu, već manifestaciju. Riječ “karma” nastala je iz dva sloga Kr i Man. Kr znači “učiniti nešto”, “promijeniti poziciju nečega”, fleksija Man znači “pretpostavljenu posebnu formu (oblik)” Promjena pozicije nečega jeste vrijeme, oblik ili forma nečeg jeste prostor u kojem se vrijeme dešava. Prostor nije odvojen od vremena, tako ni manifestacija promjene položaja nečeg koje je vrijeme nije odvojeno od prostora u kojem se to dešava. Promjena koja nastaje suočavanjem sa granicom, te pomjeranjem granice, nije odvojena od ograničenja kao prostora. Funkcija bola upravo ukazuje na prostor u kojem se bol događa. Bol je proces, sindrom, koji ukazuje na povredu određenog mjesta, oblika, forme, strukture. Kada nekoj krutoj formi zadamo povredu ona biva povrijeđena. Drugim riječima, kada čašu koja je kruta forma pomjerimo na neko drugo mjesto, ali njome ne udarimo u neki predmet ta promjena neće uzrokovati lom čaše ili stakla. Ali ako ju bacimo na pod (promijenimo položaj) čaša (posebna forma) će biti razbijena i to je karma.
Tijelo kao karmički instrument jeste zadnja manifestacija cjeline čovjeka, ali time ne i nebitan dio cjeline čovjeka. Tu cjelinu čine Biće, Duša, Um, Tijelo. Bilo koji poremećaj unutar bilo kojeg dijela nas učinit će cjelinu nestabilnom. Otuda zdravlje znači cjelina koja je uravnotežena. Tijelo, naposljetku, ukazuje na poremećaj unutar nekog dijela ljudske cjeline. Neki dio cjelini je u pokretu, dok mu se drugi dio cjeline opire, rezultat trenja jeste poremećaj, povreda, time je sindrom bol. Ovo je uvidjeti to sa razine triju sila, guna, u nama. Pokret je Akcija, kretanje, promjena položaja. Dio koji je opire jeste Tamah ili inercija, statičnost, nedostatak akcije, zadržavanje pozicije. Oboje je kretanje vremena a time i prostora. Rezultat je Neutralna sila ili Sattva guna. Promjena pozicije jednog dijela + otpor drugog dijela = rezultat (bol, povreda). Ovo je Karma.
Tijelo traži pokret, vital mu se opire, rezultat je osjećaj razdražljivosti, unutarnja bol, povreda tijela ili vitala. Um se razvio i shvaća nešto, emocija je u otporu sa tim, nastaje ponovo razdražljivost, nemoć, strah, suzdržavanje. Frikcija stvara trenje, trenje je sindrom koji ukazuje na nešto, tj. osjećaj bola. Frikcija je krajnji rezultat otuda to je karmički pokazatelj određene promjene pozicije u ili oko nas.
Tijelo je krajnji pokazatelj kretnji unutar nas. Time je i život, materijalni život, krajnji pokazatelj unutarnje cjeline. I to je, također, Karma. No, Karma nije uzrok i posljedica, tj. oni nisu razdvojeni. Uzrok i posljedica su sjedinjeni jer oni zajedno sa svojim kretanjem daju Karmu. Bol je trenje dva dijela u pokretu. Tlo kao statični dio, čaša koja pada kao aktivni dio, rezultat je povreda onog koji je manje čvrst.

Težnja za promjenom sebe, nebitno kojeg dijela sebe ili cjeline, izaziva trenje sa dijelom koji ne želi ili ne može da se mijenja. Tu nastaje trenje koje je bol koji je sindrom. Tri sile kreiraju krajnji rezultat. Tj. ne postoji ništa izvan triju sila, ili guna. Time da svaka sila može da izmjeni mjesto i kvalitetu same sebe te postane jedna od tri sile u zavisnosti od motiva i cilja određenog djelovanja ili kretnje. To znanje nije davano u javnost te je ostalo skriveno te se i danas ograničeno razumije. Miješa se sa određenim pojašnjenjima guna u globalu, ne razumijevajući da gune svaki čas mijenjaju mjesta u svom djelovanju. Razlog toga je nedovoljno razumijevanje kozmologije i filozofije tantričkog, ili istočnjačkog učenja.
Tijelo je otpor, vital je akcija rezultat je trenje. Vital je otpor, intelekt je akcija, rezultat je trenje. Um i tijelo su otpor, svjesnost je akcija, rezultat je nesklad bića. Sve ovo može imati i drugačiji karakter ili promjenu mjesta unutar djelovanja sila. Na primjer, tijelo može biti akcija, vital otpor, trenje je rezultat, itd. Sile su Aktivne, Pasivne i Neutralne. Suština sila je Pasivnost, Aktivnost, Ravnoteža i to je statični dio. Kada su u funkciji sile mijenjaju svoju funkcionalnost ali zadržavaju statičnost. To je još jedan tantrički aksiom Shiva je statičnost, Shakti je pokret, ono iz čega izviru jeste Brahma. Shiva je svijest, Shakti je djelatna snaga, Brahma je cjelina. Shakti je vrijeme, Shiva je prostor, cjelina je Brahma. Ako želite razumjeti Tantru morate razumjeti njenu Srž ne njenu današnju podjelu. Ona je zbunjujuća sa razlogom.

Svaka neravnoteža koja nastaje u nama rezultira trenjem. Trenje je bol koji osjećamo a bol je sindrom koji ukazuje na poremećaj. Živjeti sa tim, biti sa tim znači dopustiti tome da postoji bez novog ograničenja koje ćemo tome nametnuti. Bol kao sindrom je dovoljan sam za sebe (“svakom danu dovoljno njegova zla”) i ne treba mu dodavati novi poremećaj jer će bol da se pojača. Zato kažemo ne analizirajte, ne tumačite bez poznavanja cjeline i dijela, ne zaplićite se u već zapetljanu strukturu. Razumijevanje cjeline i dijela je Razrješenje. Dio i Cjelina su trenje, kada je to u ravnoteži tada je to Razumijevanje.
Tijelo je karmička manifestacija ili manifestacija nas samih. Mi smo kao manifestacija karma. Neravnoteža nas je Karma, posljedica. Tijelo ukazuje na poremećaj u nama. Poremećaj različitih manifestacija sila, sjecišta različitih trijada sila u nama, neravnoteža unutar različitih cjelina koji su dijelovi nas. Dopustiti tome da postoji bez ograničenja je prvi korak u razrješenju. Ali SVJESNO DOPUSTITI. To je Biti sa boli, Živjeti sa bolom. To nije potisnuti bol, sakriti ga, neutralizirati ga nečim. Strah kao projekcija na budućnost ili projekcija iz prošlosti je akcija kroz otpor. To izaziva bol kao sindrom. Agresija je strah u akciji. Ona se manifestira bježanjem ili napadom. Otuda to je agresija ka nekome ili agresija prema sebi. Temelj te agresije je bol. Bol traži aktivno djelovanje jer je on kretanje impulsa živčanog sistema te se time manifestira kao agresija iz straha, agresija iz nemoći, agresija iz moći, agresija prema drugim, agresija prema sebi. Jer svako kretanje traži krajnje razrješenje. Biti sa bolom jeste razrješenje koje se nameće sistemu s ciljem razrješenja bola, ili povrede. Za taj čin jedino je sposobna SVJESNOST, tj. svijest o tome i svijest usmjerena ka tome. Ovdje govorim o specifičnoj svjesnosti, ne o funkcioniranju tijela i uma koje danas nazivamo “svjesnost”. Ne mogu vam ovdje u ovom, već dugom tekstu, pojasniti svaki aspekt ovog, već samo naznačiti kamo da gledate, kako da krenete raditi sa tim, a ostalo ovisi o vama.

Kada sebe počnete doživljavati kao prostor svijesti u kojima se dešava kretanje guna ili sila tada počinjete povezivati različite simptome, različite aspekte bola, povrede i uviđate njihovu povezanost. Na kraju sve je povezano i sve kreće od najvišeg aspekta nas ka najnižem aspektu nas. Duša ili poremećaj, poremećaj se manifestira u umu, um poremećaj klasificira u skladu sa pod-umom kojem poremećaj pripada, tijelo manifestira poremećaj kao krajnji instrument manifestacije. Naša pažnje ide ka van. Otuda ona biva privučena na vanjski način, tj. poremećaj unutar tijela, poremećaj unutar odnosa u društvu, nesreće, itd. Vanjski poremećaj u odnosu na tjelesnost i manifestaciju života, naše okruženje, privlači pažnju. Pažnja kreće da tumači sindrom koji je fizička bol, psihička bol ili duševna bol. Praćenjem tog kretanja dolazimo do krajnjeg izvorišta poremećaja, a to je ono što nazivamo pojedinačna iskra života i njene projekcije. Neki će reći duša, a pod tim misliti na tko zna što, drugi će reći biće, itd. Nebitno. Zato kažemo da je bol sindrom koji ukazuje na nešto. Ili možemo reći da je bol trenje koje ukazuje na dva ili tri ili tko zna koliko različitih dijelova koji su u frikciji. Otuda, bol nije neprijatelj, on je pokazatelj. Bol nije loša krama, bol nije kazna, bol nije grijeh. Uzgred, riječ grijeh znači “promašen cilj”, “promašena meta”, tj. određeni dio nas promašio je svrhu, cilj, metu. Nešto nije u ravnoteži i to traži našu pažnju. Time bol biva pokazatelj u kojem pravcu da pogledamo.

Nedavno me je netko pitao kako to da većina Majstora, Autentičnih Učitelja, Gurua ima određeni tjelesni problem, bolest, nesreće, itd. Ovo se često tumači na pogrešan način jer su oni koji su vam trebali pojasniti o čemu se radi nedovoljno razvijeni iako su gurui, majstori, učitelji. Oni sami ne razumiju niti su težili tome da to razumiju otuda imaju problem da vam pojasne. To su često tumačili kao karmu učenika koju prihvaćaju na sebe. Da, ima i tog dijela, ali taj dio nije presudan, i to će vam reći svaki čovjek koji se bavi energetskim liječenjem drugih. Bioenergetičar ne smije liječiti bolest koju on sam ima zbog toga što će to liječenje pojačati njegov problem. Pametni bioenergetičar to ne dira. Oni mnogo pametniji diraju kako bi pojačali problem te putem njega se suočiti sa svojim nedostatkom te ga razriješili, a takvih je malo. Postoje ljudi koji mogu preuzeti bolest na sebe, ali nikada ne smiju preuzeti bolest koja je i njima karmička, tj. ka kojoj imaju neke predispozicije. Jer će tu bolest pojačati. Isto je i sa Majstorima i guruima. Kada daju inicijaciju, prihvate učenika, oni preuzimaju određeni energetski zapis ili vibracijsku informaciju u sebe, u svoju vibracijsku informaciju. Ako u njegovoj vibraciji ili informaciji polja postoji poremećaj koji odgovara poremećaju u informaciji polja učenika to će pojačati poremećaj kod Majstora ili Gurua. Ako Majstor nema taj poremećaj kao kod učenika neće se ništa desiti jer njegovo polje informacije nema taj zapis ili informaciju te time ne može biti poremećeno, ali će dovesti do usklađivanja polja informacije kod učenika. Drugim riječima, bajke koje vam pojedini učitelji, prevaranti, nedovoljno razvijeni majstori ili gurui govore o “preuzimanju karme učenika” te da je to uzrok njihovog bola, bolesti, nesreće i slično, su čista laž nastala iz njegovog osobnog neznanja, nemoći da razumije, itd. Oni čak ni ne znaju šta znači preuzeti karmu.
Drugi aspekt ovog jeste neravnoteža unutar tog Majstora. O ovom se ne priča, to je tabu. Zbog idealizacije Majstora i Gurua i veoma glupih učenika. Postoje još neki aspekti bola i bolesti ili nekih nesreća koji nisam spomenuo. Oni su blokator različitih razina unutar nas. Veoma široka i teška tema za prenijeti je u jednom tekstu. Univerzum je kompleksan sistem polja informacija. Neravnoteža nekog dijela unutar Majstora ili Gurua ne znači da on nije Budan, nije Probuđen, nije dobar ili kvalitetan Majstor ili Guru (razdvajam Majstore i Gurue jer to nije jedno te isto). Neravnoteža znači da je jedan dio ili jedan aspekt njega zaostao u razvoju cjeline njega ili da je drugi dio previše razvijen u odnosu na nešto treće. Nije pročišćen, nije doveden u ravnotežu. Dobar Majstor će to iskoristiti za svoj osobni razvoj dalje. Loš majstor će pričati bajke o tome učenicima koji će ga još više idealizirati. Blokator koji izbacuje iz ravnoteže može biti bilo šta. Laka bol, lakša bolest, teža bol i bolest, nesreće, a ako je ta neravnoteža prejaka smrt ili smrtonosna bolest. Ovdje izuzimam dio koji je povezan sa svjesnim krajem života ili umiranja. Blokator kao bolest ili nesreća, nebitno da li je lakša ili teža, služi tome da se određeni viši aspekti svijesti zaštite od poremećaja nižih aspekata svijesti. Drugim riječima, Više razine Postojanja koji se manifestiraju u povećanoj svijesti blokiraju niže aspekte životinjskog u nama, ili niže-ljudskog u nama zarad toga da se informacija polja te razine zaštiti od upliva nižih ili lošijih ili poremećenih informacija nižeg polja. To se onda očituje u bolesti, bolu, nesreći, neusklađenosti, itd.
Treći problem jeste blokator mnogo šire razine koji se dotiče čovječanstva i te pojedinačne osobe. Ovo je veoma opasno polje informacije koje takav čovjek, Majstor, Budan Čovjek, Probuđen Čovjek, Guru narušava svojim postojanjem. Kada se u to uklopi njegova osobna neravnoteža, onda blokade viših razina njegovih nižih ili nepročišćenih razina sa poljem informacije čovječanstva, određenog područja, određene grupacije ljudi tada ulazimo u veoma opasno polje koje najčešće rezultira veoma nasilnim ili veoma teškim poremećajima koji ugrožavaju život tog čovjeka, a on sam, svojim postojanjem može uzrokovati strahovite sukobe, nesreće, čak i velike nevolje na tim prostorima na kojima se nalazi. Naravno, ovo ima i drugi aspekt a tiče se njegove pročišćene razine i polja informacije koje on spušta na taj dio oko njega, zemlju, regiju, određeni broj ljudi, itd. Kao što rekoh, Univerzum je veoma komplicirano polje informacija i ulazak u njih, ako ne znate kako da blokirate aspekte sebe koji ne smiju da uđu u to polje, donosi mnogo nevolja. Zato se mnogi Majstori čuvaju toga, ne ulaze bez potrebe, svjesno blokiraju određene dijelove, itd.
Odnos Učenika i Majstora je također kompleksan proces, prepun informacija u kojem se informacijska polja prepliću, te to kod jače vibracije ili višeg informacijskog polja, u ovom slučaju Majstora, izaziva razne poremećaje, ali su oni uvijek povezani sa njegovim osobnim poremećajima koje nije razriješio, ili ne obraća pažnju na njih, ili su mu nebitni.
Idealizacija je jedan od najvećih problema u odnosu Majstora i Učenika i pametan Majstor će svaki tren da urušava Idealizacije Učenika. Zašto?
Idealizacija je pretjerano naglašen određeni aspekt, bio on pozitivan ili negativan. Kada ta idealizacija poprimi fizički karakter Majstora učenik u njegovo informacijsko polje šalje vibracije (informacije) koje narušavaju njegovo informacijsko polje, te ukoliko on nije do kraja Sjedinjen, a takvih Majstora je malo, te informacije se kače, ili spajaju sa njegovim informacijama u njegovom informacijskom polju, koje nisu ili su nekim razlogom ostale izvan polja informacija Sjedinjenja, i narušavaju njegovo informacijsko polje. Da je on potpuno čist ili Sjedinjen ne bi više mogao biti živ, tj. ne bi mogao ostati u tijelu jer nema ničeg što bi ga u tom tijelu držalo, zato mnogi Majstori uzimaju određena ograničenja zarad nečistoće koja će ih držati u ovom tijelu poput Ramakrišne (mislim da je on) i ograničenja povezanog sa hranom. Kada ta idealizacija poprimi opasne razmjere ili količine idealiziranih informacija iz svih njegovih učenika, njegov život je ugrožen. Tu postoji nekoliko načina na koji se oni izvlače, a najčešći je IGNORIRANJE učenika i njegovih idealizacija, NEVEZANOST za učenika i njegove projekcije, itd. Rekao sam, Idealizacija je i pozitivni i negativni karakter pretjeranog značenja. S druge strane jedini način da taj čovjek sačuva “živu glavu” od učenika jeste da pojača aspekt sjedinjenja i manifestacije tog informacijskog polja u polje sebe kao čovjeka. Otuda, zakoni koji vladaju nad Bićima koji igraju uloge Majstora, Gurua, prijenosnika Učenja su drugačiji od zakona koji vladaju drugim ljudima. To su zakoni koje nazivamo Zakoni Izuzetka i oni postoje na svim razinama informacijskog polja Univerzuma. Oni djeluju kao most koji spaja različite nivoe informacijskog polja Univerzuma. U ovom dijelu, bolest, nesreće, bolovi koji ti ljudi proživljavaju često nemaju samo negativan karakter, već i pozitivan, a to je zaštita njihovog života. Što je dublji odnos Učenika i Majstora to je Majstor na nezaštićenijem terenu, tj. u većoj opasnosti zato većina Majstora pazi na dubinu odnosa sa ljudima, a to učenici tumače kao njegovu razinu svijesti, tj. nevezanost vanjskim i materijalnim što je jedan od najglupljih načina tumačenja.
Odnos Majstora i Učenika ima mnogo različitih karakternih osobina, mnogo različitih aspekata. Učenik je sobom zaštićen. Majstor nije. Njemu je jedina zaštita njegovo sjedinjenje sa Apsolutom. Sada, neću ulaziti u to posebno polje tih odnosa, ili posebno polje razvoja Majstora. No, dio koji bi naglasio jeste dio u kojem dobivate nešto od Majstora. Poput brzog pročišćenja, podizanja svijesti koji on čini unutar vas, proširenja svijesti, ubacivanje određenih ideja, shaktipata, i slično, to je nešto što ima velike posljedica po Učenika i Majstora. Radi se o tome da se “nasilno” uz pomoć određene manipulacije sa poljem informacija unosi nešto u Učenika što trenutno ne odgovara informacijskom polju učenika, te se time narušava vibracija između polja učenika i polja univerzuma. Ukoliko učenik ne radi sa tim što je dobio, pošto vibracija negdje mora završiti, polje se mora sjediniti, to prelazi na Majstora. Ukoliko se on ne odvoji na vrijeme od toga, ne izjednači ta polja unutar sebe i polja učenika, on plaća cijenu za to. To vam je još jedan vid plaćanje karmičke cijene za učenika i još jedan od razloga rezerviranosti majstora u odnosu na učenike.
Idealizacija ka bilo čemu je veoma opasna jer tu stvar, taj aspekt, tog čovjeka stavlja iznad ostalog, iznad cjeline. Obično plaća cijenu onaj koji idealizira, ali i onaj koji je idealizirani, ako ne razumije šta je to. Mnogi koji rade funkciju Učitelja, Majstora ili Gurua cijenu plaćaju jer ni sam ne razumiju ovo što sam pojasnio.

Prići bolesti, bolu, nesreći otvorenog uma, dovesti se u ravnotežu, znati živjeti sa tim te kroz to neutralizirati aspekte bola, bolesti i nesreća traži vrijeme, napor i usmjerenje. A naročito traži svjesnost, usklađivanje sebe, ispravno vrednovanje, odsustvo straha i agresije, inercije i prepuštanja iz nemoći. Ništa od toga nema ništa osobno protiv vas ili bilo koga. To je prosto polje informacija cjeline kozmosa, onog što nazivate Bogom. Zato se govori u svom duhovnim tekstovima da je duhovnost rezervirana za pojedince koji imaju sposobnost da sve ujedine. Ali to ne znači da je ona isključivo za njih, već da svatko mora naći dio koji mu je potreban u njegovom osobnom razvoju i kretanju, ne kopirati, imitirati ili uzimati dijelove koje on ne može još uvijek uzeti, niti žuriti, niti nasumično birati šta i na čemu da radi. Svi duhovni savjeti Učeniku su veoma bitni za njegov napredak. Idealizirati sebe, prenapuhati bilo koji dio sebe, ili idealizirati druge, Majstora, objekte, svijet, i slično, te to staviti iznad Sjedinjenja, iznad Apsoluta put je bolest, nesreću, bol. Opet rad sa tim je dugogodišnji i traži vas u potpunosti. Opasnosti je mnogo ali posljedica, krajnja posljedica je inspirativna, uravnotežujuća, cjelovita. Znati prići svemu ovom je mudrost, a opet idealizirati mudrost je opasnije od bilo čega i nosi mnogo posljedica po nas. Otuda je u Tantri uvijek Apsolut na prvom mjestu, pa tek sve ostalo. Svako duhovno, autentično duhovno učenje, to stavlja na prvo mjesto, a tek onda sve ostalo. I to čini sa razlogom. Sada neću ulaziti u to što to znači Apsolut, Bog i slično. To za sada nije bitno.
Bol je samo sindrom koji ukazuje na poremećaj. Potražite poremećaj i ne idealizirajte zdravo stanje jer i to je uzrok poremećaja. Cjelina u manifestaciji je Ljubav, u svojoj srži je Svijest. Ljubav je vrijeme, Svijest je prostor, ono što zaokružuje ovo dvoje jeste Apsolut.

Oglasi