Mnogo je zvanih, malo Izabranih

Kada se nesvjesnom čovjeku daju određena znanja, pojašnjenja, usmjerenja koja su mnogo viša od njegove moći ispravnog rasuđivanja uskoro uviđamo da on ta znanja i pojašnjenja počinje pogrešno tumačiti, pogrešno koristiti i nailazimo na zloupotrebu znanja, i naposljetku, sposobnosti koje je dobio kroz ta znanja. Obično je riječ o jako sujetnoj i arogantnoj osobi, gordoj osobi, koja ne razumije da psihologija koju trenutno ima može da ga odvede samo u pogrešnom pravcu, jer je ona cijela pogrešna. To je upravo ono što se naziva “grijehom” u istočnom kršćanstvu. Grijeh je riječ koja ukazuje na nešto što ima pogrešan cilj, nešto što je promašilo svrhu, ne ono što crkvenjaci voli da vam kažu kako bi lakše manipulirali sa vama. No, čovjek ne razumije kako on, kao psihologija, um, može biti grešan, tj. pogrešan? Njemu nije jasno šta je to “biti u grijehu”, “imati grijeh”, “biti pogrešan”. On može smatrati greškom određeni dio sebe KOJI  MU SE NE SVIĐA, ali ne i onaj koji voli, koji uzdiže, koji želi, koji mu se sviđa. To je jedna od najvećih i najtežih prepreka ukoliko se ne razumije ispravno. Takva greška će ga odvesti u pogrešnom pravcu, jer je jedan dio proglasio ispravnim a drugi dio pogrešnim. Obično, ono što je ispravno nije nimalo ispravnije od onog što je pogrešno. Ali mu se sviđa te time taj dio je subjektivno ispravan. Ako takvog čovjeka malo pritisnemo uskoro sav negativni dio, kojeg bi se on radio riješio (barem vam tako govori, a naivni ste ako vjerujete u ono što vam čovjek govori) uskoro sve ono što mu se ne sviđa u njemu počinje da brani ono što mu se sviđa. I tu se otkriva prava priroda tzv. sviđanja i nesviđanja.

“Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih. – Matej 22:14” – je jedan jako zanimljiv dio koji govori ne o vanjskom čovjeku, ne o čovječanstvu, već o vašim unutarnjim procesima, vašim unutarnjim dijelovima vas samih, vašoj osobnosti i pod-osobinama (mehanizmima). Malo je dijelova čovjeka izabrano da može ući u tzv. “kraljevstvo nebesko”. A to nisu dijelovi ljudske osobnosti. Da li vam se nešto sviđa ili ne sviđa, to nije bitno, jer niti sviđanje niti nesviđanje nije “izabrano”. Dio koji može da uvidi to, dio koji je povezan sa osjećajem “ja” koji nije osjećaj “ja” nastao iz procesa unutar uma jeste dio koji je “izabran”. Samo on može da se oslobodi utjecaja izvana i utjecaja iznutra. U Učenju kažemo da postoje dva oslobođenja, jedno malo oslobođenje i jedno veliko oslobođenje. Malo oslobođenje je osloboditi se vanjskih utjecaja, odvojiti se od njih, osmotriti ih, razumjeti da oni nisu ti koji kreiraju nas ali da mogu da djeluju na nas sve dok mislimo da smo stvoreni iz vanjskog, da smo dužni vanjskom, da smo dužni drugima, društvu, roditeljima, itd. Drugo je veliko oslobođenje a to je sloboda od unutarnjih utjecaja, utjecaja uma, psihologije, tipa čovjeka kojem pripadamo, osobina, misli, emocija, procesa u nama, itd. Dio koji se može osloboditi unutarnjih utjecaja je dio koji je Izabran.
Kada čovjek dođe u dodir sa nečim što on naziva duhovnim, mnogi dijelovi u njemu se osjećaju pozvanima. To su dijelovi koji žele preuzeti zasluge duhovnosti, imati koristi od nje, upotrijebiti je za svoje sebične i nesvjesne namjere, dominirati (kao životinja u krdu – jer mi i jesmo naprednija životinja, ne čovjek). Taj dio, dio koji smatrate sobom, dio koji vam se sviđa, pokušat će sve kako bi zadobio ono što smatra svojim zakonskim pravom, pravom “prvog sina” jer on je taj koji je najbliži “Tvorcu”. Jasno je da je to divna zabluda. Taj dio koji se prvi identificira sa PRAVOM da on bude izabrani je dio koji NE MOŽE i ne smije biti izabran. Ukoliko ste vi taj dio, jer ste poistovjećeni sa njim, ono što će se desiti unutarnjim radom ili duhovnošću jeste da “ćete umrijeti u vlastitom grijehu”. Ništa u životu ne smije biti, niti može biti, instinktivno izabrano. Naravno, pošteni duhovni tragalac će imati reakciju na ovo jer on vjeruje u spontanost, u intuiciju ne pomišljajući da je možda nešto pogrešno nazvao, da je možda hipnotiziran, sugestibilan, da možda nema podivljalu fantaziju. Dio koji sebe izabira to neće pomisliti. Zbog toga se u Radu inzistira na objektivnom promatranju, objektivnom uviđanju mehanizama, osobnosti, umnih funkcija kako bi se na vrijeme moglo razlučiti i “odvojiti žito od kukolja”.

Jedan od tih dijelova će sve upotrijebiti kako mu odgovara. Ne kako je “pisano”, tj. savjetovano da se odradi ili da se tome pristupi, već kako njemu odgovara, a to je dio koji ste vi sami, s kojim ste poistovjećeni, dio koji je “jadan napaćen”, prepun pravednosti, prepun vrijednosti, itd. I to će biti vaš grijeh, i u njemu ćete umrijeti. Smrt o kojoj Spisi govore nema veze sa smrću tijela. Gora smrt od tijela je smrt onog što nazivate “dušom”, tj. smrt vas koji ste u ovom tijelu, u ovom umu, u ovoj osobnosti. A to je osjećaj Ja koji je čist i nedodirljiv bilo kojim procesom u vama. To nije duša kako to mnogo vole nazvati, jer ni ne osjećaju taj dio, nisu ga svjesni. Dušom nazivate životinjsku emociju, vitalni um. To nije duša. Ljudski kontradiktorni emotivni sustav nazivaju dušom, ali to nije duša. To je vitalni dio, životinjski um. Dio koji će zloupotrijebiti učenje je dio koji je podržan ovim kontradiktornim vitalnim umom. Dio koji nam se sviđa, s kojim se poistovjećujemo, dio koji voli i gradi sliku o sebi, koncept o sebi. Ali kada je taj koncept narušen, kada je slika ugrožena, dio koji smo do tada odbacivali kao sebe, će se pridružiti u obrani ugroženog koncepta o sebi, i tu će upotrijebiti pravednost, pravednički bijes, istjerivat će pravdu, kalkulirat će i maskirati stvarne razloge lažući, mijenjajući maske i uloge, od paćenika, preko pravednika, do uzvišene duše koja ima božanske ovlasti. Taj dio najmanje razumije učenje, ali se, zbog naše nesvjesnosti, rado i brzo proglašava onim koji zna i koji razumije. Prema njemu trebate biti naročito oprezni, jer on vas vodi u “pakao”.

U Bibliji, Bhagavad Giti, date su tehnike koje izrazito brzo dovede do kreiranja željenih stanja, koje mogu zaobići bilo čiju volju koliko god ona bila jaka te je neutralizirati, koji mogu preokrenuti nepoželjne životne situacije u poželjne, koje imaju moć staviti vas na prvo mjesto u evoluciji, daju vam znanje i sposobnosti o kojima ne možete da slutite, ali te tehniku se skrivene običnom ljudskom umu, čak i onom koji je veoma “duhovan”. Unutar ezoteričnih učenja nailazio sam na tumačenja Biblije i BhG (Bhagavad Gite) koji su iznad običnih, svakodnevnih, religioznih tumačenja ali nisam nailazi na dublje tumačenje od psihološkog i fizičkog tumačenja. Kada sam počeo shvaćati i razumijevati duhovnu komponentu Biblije i BhG počeo sam uviđati o čemu se radi, kolika je dubina znanja u tim Spisima skrivena, te da ona mogu da se “spuste” na duhovno (Istinsko Ja), psihološko i fizičko, i da je jedini način da se to upotrebi jeste da se istovremeno radi sa svim tim i to odozgo ka dole, ne odozdo ka gore, kako se inače radi sa tim. Malo kasnije, par dana kasnije, shvatio sam da je potrebno raditi istovremeno kako na svim nivoima uma – intelekt, emocija i fizičko – tako i na smjeru upotrebe – odozgo ka gore i odozgo ka dole. Ali najbitniji dio koji sam shvatio da bez “prvo Carstvo Nebesko” svaka upotreba ovog učenja – ezoteričnog učenja – biva kretanje u “pakao”. Sposobnosti koje se dobivaju razumijevanjem duhovne komponente koja se prelijeva u tri uma, poslije razumijevanja, bivaju strahovitima. Od utjecaja na okolinu, mogućnosti mijenjanja atmosfere oko sebe, djelovanja na umove ljudi, djelovanje na cijelu strukturu društva, mijenjanje politike određene grupe političara, djelovanja na određene vremenske uvjete, itd., pa do osobnih sposobnosti koje prevazilaze volju pojedinca, strukturu njegove osobnosti, itd. Tada mi je postalo jasno da znanje o tome neće doći u ruke onih koji olako započinju igru sa tim znanjem i upotrebu koja nije u skladu sa generalnim kretanjem svijesti na ovoj planeti. Također mi je postalo jasno da oni koji imaju to znanje najčešće ga ne upotrjebljavaju jer ne vide ZAŠTO bi ga upotrijebili u odnosu na čovječanstvo. Postalo mi je jasno da oni Oslobođeni koji mogu da utječu na globalna kretanja NE ŽELE da utječu na to, ne da ne mogu, ili imaju neke zabrane već NE ŽELE jer ne vide ZAŠTO bi djelovali u tom smjeru. Jasno je da će prosječni duhovni i psihološki um da bude povrijeđen ovim saznanjem jer njegov pravednik bi sve mijenjao ali NIKADA do sada nisam naišao na nekog tko bi sve mijenjao da ZNA U ŠTO BI TO MIJENJAO što je BOLJE OD OVOGA KAKO JE SADA. I tu se krije razlog zašto ti ljudi koji mogu ne žele da se miješaju. Ali oni nisu dotaknuti time, nisu dotaknuti svijetom u kojem se nalaze jer ONI NE ŽIVE U SVIJETU u kojem mi živimo. Neko vrijeme mi je to bilo čudno dok nisam shvatio šta to znači. Tada mi je postalo smiješno. Jer sam uvidio koliko svjetova ima u ovom svijetu. I ti svjetovi se ne susreću. Odvojeni su sa nevidljivim “kineskim zidom” koje netko tko nije u vibraciji sa tim svjetovima ne može da vidi, ne može doći u kontakt sa njima. I postalo mi je jasno sve što teoretičari zavjere bulazne, o čemu duhovni somnambulisti trabunjaju, o čemu duhovnost fantazira. Razumio sam da sve to postoji, ali ne za njih.
Ti ljudi su zaštićeni od nas. Njih štiti njihovo znanje, njihove sposobnosti, i ono što mi u svojoj nesvijesti nazivamo “Carstvo Nebesko”, “Raj”, “Više Čovječanstvo”, “Svjesno Čovječanstvo”, “Shambala”, “Agharta” itd. Ono postoji oko nas, ali je nama nevidljivo. Postoji način ulaska u njega i on je dat javno onima koji imaju “oči da vide i uši da čuju”.

Kada sam “dobio” ili bolje reći “pronašao” to Znanje bio sam “u nevolji, biti će u čudu, i tada će vladati nad svime” (“Neka onaj koji traži ne prestane s traženjem sve dok ne nađe ono što traži. A kada nađe, biti će u nevolji, biti će u čudu, i tada će vladati nad svime.” – Evanđelje po Tomi). Prepao sam se, između ostalog, jer nisam mogao vjerovati da je to tako, da je to tako jednostavno – iako mi je trebalo 20 godina da dođem do tog znanja. Prvo sam bio u “čudu”, iznenađen. Onda sam se prepao, “u nevolji”, sada učim ovladati sa svim tim (“i tada će vladati nad svime”), ali to ne znači, kako bi smo mogli pomisliti, da ćemo vladati svim i svačim, bogom, univerzumom, ili tko zna kojom fantazijom, već SOBOM, svojim umom, svojim tijelom, svojim životom, svojom manifestacijom. Iako vam te sposobnosti koje steknete daju mogućnost mijenjanja života, ono što mnogi vole nazvati “kreiranje”, to je najmanji dio tih sposobnosti. Ali sposobnost koja je odvojena od “Carstva Nebeskog” je “đavolja” sposobnost. U Bibliji riječ “đavo” se koristi za osobnost i sve njene ograničene – bez doticaja sa dubljim izvorom sebe – želje, očekivanja, nadanja, projekcije, igre. Kada počnete otkrivati te “tajne” pomislite jednu jako zanimljivu misao – naravno ako niste netko to je “jako” napaćen, prepun očekivanja i pravednosti – “ovo vrijeđa inteligenciju”. Ne, ne vrijeđa je. To jeste inteligencija. Ali malo drugačija od intelekta. Mi intelekt poistovjećujemo sa inteligencijom a inteligencija nije sposobnost snalaženja u intelektualnim kalkulacijama (tzv. pamet). Inteligencija je sposobnost Svijesti koja je dovoljno široka i dovoljno podignuta, da tako kažem, te koja uviđa uroke i posljedice na jednom nivou, a na drugom uviđa ono što je izvorište uzroka i posljedica. Drugim riječima, onda obuhvaća Zakone, obuhvaća um, uzrok i posljedicu, te dovodi nivo Bića na ovu ravan, horizontalnu ravan križa – biće je vertikalna ravan križa – te vas “razapinje” kako bi mogli da uskrsnete u Rođenju Odozgo, ne od žene, ne od sjemena čovjeka. Ali da biti rođen Odozgo ne znači odmah i sposobnosti Odozgo. To znači da tek tada počinje prava, istinska borba za ono što Biblija naziva “borba za dušu”. Ako u tome zaboravite “Carstvo Nebesko” i da ste “Vi i Otac Jedno, ali je Otac veći nego vi”, tada ćete se vratiti u “Carstvo Paloga”,  tj. osobnost i njena ograničenost će iskoristiti sposobnosti koje počinjete dobivati i to će biti vaš kraj.
“Caru carevo, Bogu božje” – morate naučiti šta je to “carevo”, od osobnosti, od ograničenog, a šta je to božje, svjesno, istinsko ja, povezano sa cjelinom, itd. Naravno, u početku ćete se malo igrati. Poigrati sa tim zakonima, poigrati sa tim znanjem, ali ako ste Zdravi, ako ste Inteligentni, to će biti ograničeno. Male “zloupotrebe” ili male “igrice” uvijek su dopuštene tom ptiću koji je tek poletio, ali ne i ptici koja zna. Morat ćete se utvrditi u tom Saznanju, ući do kraja u to Stanje, ali da bi ste ušli u “stanje” morate znati što je to “stanje”. Iako postajete odvojeni na trenutke od vanjskoj i unutarnjeg svijeta, to još uvijek nije stabilna odvojenost. Morate se stabilizirati u tome. Za to je potrebno nekoliko godina. Obično, oni nespremni bivaju udaljeni. Nespremni su svi koji u sebi zamijene carsko za božje, osobno za neosobno.
Dobro, kreirajte parking mjesto, kreirajte da vas policajac ne kazni, kreirajte da papire u općini izvadite bez čekanja u redovima ili bez problema, kreirajte da dobijete auto, na lotou ili šta već. Ali dokle ćete se igrati? Dokle ćete carsko zamjenjivati za božje? Dokle ćete Univerzumu pokazivati da je pogriješio u odabiru? Kažem, nije da vam neće biti dato. Dat će vam se sve što je potrebno, ali vama to ne smije biti ono najvrijednije. To ne smije biti ono čemu težite. To nije cilj. Ponovo ćete se zarobiti, po Zakonu, kako bi vas se odmaklo od ovih Znanja, dok ne budete zreli.

OnfVU7Kao na video na početku teksta, kada Lav uči lavića da riče, ono treba vremena da to nauči. Osjećaj slobode koju čovjek dobiva Saznanje sličan je osjećaju koji imate dok promatrate Lava koji riče. Naravno, to je samo primjer, parabola.
Kada radite sa Znanjem, sa Spoznajom Šta ste i Tko ste, u počeku vaša rika biva kao u tih lavića, nezrela, prepuna straha, prepuna nadanja, očekivanja a to je zato što ste još lavić u sebi, što ste poistovjećeni sa osobnošću koja je lavić. Nekada za stabilizaciju tog Stanja treba desetak do petnaestak godina intenzivnog Rada. To nije nešto što će se samo od sebe stabilizirati. Kada “dobijete” to znanje, trebate postati to Znanje, prije no što postanete to Stanje. To Stanje je naša Priroda, ali ono što smo sada prepreka je toj Prirodi. Kada sam nekima s kojima radim davao to znanje začudilo me koliko su spremni da se zapetljaju u njega, koliko mogu da se unište kroz to Znanje, koliko je ono opasno za njih. Probao sam dati to Znanje i onima za koje sam znao da još nisu spremni, i oni ga nisu čuli, nisu ga vidjeli, jer su njihovi umovi previše zatupjeli, previše ograničeni, previše zatvoreni u svoje ljušture, kao orah u ljusku oko njega. Ako tu ljusku razbiješ prije vremena unutra nećeš naći zreli orah i ništa nećeš moći napraviti. To su oni mudriji od mene naglasili mi nekoliko puta a ja nisam razumio, naravno, jer sam bio nezreo. Ako krenete to Znanje da upotrebljavate da kreirate svoj život, lagodnost, ono što vam drži u inerciji, to će biti sve što ćete od njega dobiti. To će biti mali lavić koji mijaukanjem pokušava imitirati starog Lava. Ali od vas nikada neće postati Lav, ili Vuk – dajem ove usporedbe kako bi vam dočarao to što govorim, ne da se identificirate sa lavom ili vukom jer to niste. Jasno je da to što nazivamo Ocem misli na sve, jer kada otkrijete Šta je to Otac (BOG), otkrit ćete i zašto je to tako. Mogu reći da ste vi Otac, da ste vi Bog i to će biti pogrešno jer to nije tako. To je jedna od zabluda, jedna od prepreka prije no što stvarno RAZUMIJETE šta je to. I mnogi koji su bili na pragu tog otkrića su stali zbog toga što su rekli da su oni Otac, da su oni Bog. Isto to će vam reći, ako želi da se malo igra sa vama, i onaj koji je Razumio, ali on će Znati o čemu se točno radi, neće biti u zabludi sa tim.

Postoji razlog zašto mnogi zaglave. Jedan od tih razloga je nezrelost. Drugi je neiživljenost. Treći je pravednost. Četvrti je umišljenost. Peti je nedovoljno razumijevanje zakona pod kojima to djeluje. Šesti je gordost. Sedmi je…
Zato taj proces spuštanja Sile, Shakti u čovjeka, ili stabilizacija u Brahmanu, stabilizacija u Stanju, stabilizacija u Istinskoj Prirodi traje nekoliko godina. Potrebno je da sva osobnost, ili veći dio osobnosti otpadne. I uvidi vam se daju na “žličicu”, sposobnosti isto. Sve dok “ne spasite svoju dušu” tj. sve dok do kraja ne odlučite GDJE i ŠTA želite Biti, živjeti, preći na koju stranu. Da li želite biti čovjek koji je igra, kreira, u ovom ograničenom dijelu univerzuma prepunom svekolikosti, raznolikosti ili želite biti nešto što je mnogo više od toga?

Jednom, davno, sam imao povišenje svijesti i izašao sam van i pogledao svijet oko sebe iz tog stanja. Sve je sijalo, svaki dio oko mene je sijao. Lišće, priroda, ljudi, predmeti. I u meni se pojavila misao kako je ova planeta prepuna svega, moćna, snažna, raznolika i slično. Tada se upalilo  nešto više unutar mene. I pojavila se misao, više kao osjećaj koji bi mogao prevesti, a i jesam tada preveo: “Je’l tako da je predivno, sva ta raznolikost, milioni raznolikosti, na jednoj maloj planeti?”. Zaključio sam “Da, predivno je.” Tada je taj nečujni glas rekao: “Zamisli sve to je tu na toj planeti, jednoj maloj planeti u piz.. materinoj u univerzumu. A sada zamisli KAKAV JE TEK UNIVERZUM a ti si zaglavio na ovoj planeti.” I to je bilo to. Nikakve konstatacije dalje, nikakve upute dalje, nikakve pametne misli dalje. Reakciju na to kod mene možete zamisliti. Sve je nestalo i bio sam vraćan u srž svega, sebe, tu gdje sam zaglavio, u to što sam povjerovao da je bit svega ili da je također bitno. Sve mi je postalo jasno u jednoj jedinoj sekundi. I jasno sam vodio šta dalje moram da radim, šta dalje moram da odradim, gdje da se krećem. Nije mi cilj ni univerzum. I to je jedna divna zamka. Ali mnogo viša od zamke ljepote i raznolikosti ove planete. Što ne znači da ne treba da uživati na njoj dok ste tu, ali ne biti vezan za to. Upravo, ta vezanost za to ograničeno je jedna od najvećih prepreka, kao i osjećaj Straha. Kada ne bi smo imali tu vezanost kao i osjećaj straha, veoma brzo bi napredovali dalje. Ali, to nije trenutno slučaj sa čovjekom i njegovim napretkom. To je ono što mora da prevaziđe, da odluči ŠTA je on i TKO je on i živi u skladu sa tim. Jasno, prije toga da spozna Šta je i Tko je.

Oglasi