tumblr_nuhewcjpi31sjjdtyo1_1280Rad na Transformaciji nije moguć ukoliko nema NEČEGA što ima MOĆ (SNAGU) da kao AGENS omogući transformaciju. Transformirati nešto znači pretvoriti nešto u nešto drugo. Transformirati hranu znači pretvoriti hranu koju jedemo u određenu supstancu u tijelu od koje i tijelo i um imaju koristi. Transformirati zrak znači disanjem pretvoriti zrak u nešto što hrani tjelesne ćelije i omogućava im rad, funkciju. Transformirati utisak, dojam, znači pretvoriti određeni percipirani utisak u nešto od čega svijest ima koristi, što joj omogućuje rad, što joj daje mnogo veću energiju od energije zraka i hrane. Ukratko, život ne postoji bez transformacije. Sve je transformacija i ona ima dvije moguće kretnje. Transformacija više supstance u nižu; transformacija niže supstance u višu. Cijeli život univerzuma je jedna velika transformacija. Bez transformacije sam univerzum ne bi mogao postojati, ne bi mogao da nastane i ne bi mogao da se održava. Riječ “Rad” upravo u sebi krije samo ideju Transformacije. Rad je Transformacija. Riječ “Rad” nastala je iz riječi “Djelo” koja je kasnije, na zapadu prevedena u riječ “rad”. Pod tom riječju misli se na drevno “Veliko Djelo” Alkemičara ili “Magnum Opus”, tj. pretvaranje metala u zlato. Naravno, da bi se nešto pretvorilo u zlato potrebno je da već imamo određenu količinu Zlata. To isto značenje ima i riječ “Sadhana” što u bukvalnom prijevodu znači “stalni napor”. Napor u kojem smjeru? Napor u odnosu na šta? Napor ka određenom stanju svijesti koji je iznad sadašnjeg stanja svijesti. Napor u odnosu na niže stanje, ograničene ljudske percepcije i svijesti, umnog i tjelesnog zatvora.

Koju god da riječ koristimo kako bi smo objasnili unutarnju evoluciju svaka od njih govori o transformaciji, o pretvaranju, metala – ograničene ljudske svijesti; umnog i tjelesnog zatvora; ropstva; itd. – u zlato.
Cilj svake spiritualne discipline jeste ili transformacija ili transcendencija. Danas je uvaženo mišljenje da je duhovnost samo transcendencija, tj. riječ transcendere” prevedena sa latinskog znači “premašiti”; prekoračiti granice svijesti, doživljaja ili iskustva; ono to je s one strane iskustva. Transformacija znači “pretvorba, pretvaranje, preobražavanje, preinačavanje, preobličivanje”, ili mijenjanje određene supstance ili stanja u neko drugo stanje ili supstancu uz pomoć određenog agensa pretvorbe.
U ovom svekolikom pseudo-duhovnom okruženje te dvije riječi, koje označavaju unutarnju evoluciju čovjeka koriste se na pogrešan način. Skoro svatko u pseudo-duhovnoj znanosti koristi ove riječi pod različitim značenjima koja uvijek odgovaraju njihovom ograničenom mišljenju ili onom što im se u datom momentu sviđa. Obično, većina pod spiritualnom evolucijom misli samo na Transcendenciju, dok Transformaciju stavljaju u domen psihologije ili nekih sličnih disciplina. Ograničenost mišljenja se vidi u tome što niti jedni niti drugi ne razumiju šta to znači, niti šta je tome cilj, niti to mogu da objasne na bilo koji način osim načina na koji je njihov mehanički um, pod djelovanjem vitalnog sviđanja i ne-sviđanja, zapamtio, citirao i naravno koristio.

Ne postoji ni transcendencija ni transformacija iz onog iz čega težite unutarnjoj evoluciji. Iako bi sama definicija transformacije mogla pojasniti zablude duhovne scene kada je u pitanju unutarnja evolucija pod uvjetom da to što je u zabludi biva prepoznato, biva upoznato upravo u skladu sa često citiranom duhovnom zabludom “upoznaj sebe” bez znanja šta to znači, bez znanja ostale dvije Ideje iz Delfija. Pseudo-duhovnost teži lažima jer sama je lažna a lažna je jer dolazi iz laži s kojom je čovjek definiran, s kojom je čovjek poistovjećen, a to je njegova osobnost, Lažna Osobnost. To bi ono što pseudo-duhovnjaci nazivaju tzv. egom bez da znaju i samo značenje riječi “EGO”. Transformacija unutar Lažne Osobnosti je moguća ali je veoma ograničena i ne vodi dalje od iste te duhovnosti, što imate prilike vidjeti na mnogim duhovnim sajtovima, grupama, druženjima. To je ista osobnost koja je bila i prije kretanja na Unutarnji Put, ali ovaj put prilagođena duhovnim floskulama, duhovnim  idejama oko koje je izgrađena cijela, tzv. “nova” osobnost, duhovna osobnost. A nju karakterizira, po vašim pogrešnim imenovanjima, “duhovni ego”. Duhovni Ego je tzv. “ego” koji je fokusiran na određene duhovne ideje i koji je izgrađen od tzv. duhovnih ideja. Osobno bih to nazvao Lažnom Duhovnom Osobnošću jer ona nastaje unutar i okolo Lažne Osobnosti. Ali ne vjerujem da bi mogli znati šta govorim jer ni ne znate šta je to “ego”. S druge strane onaj koji ima Ego je onaj koji je dostigao veoma visoku unutarnju evoluciju, i te ljude znate ali ne znate i ne vidite njihov Ego. Prosto zato što njihov Ego prevazilazi vaše male jadne “egoiće” s kojima prosuđujete o nekom drugom ili s kojima radite cijelu pseudo-duhovnost. Kada se u pseudo-duhovnosti govori o transformaciji “ega” govori se o tzv. “kozmičkoj svijesti” ali to ne bi bio problem kada bi te znali šta je to “kozmička svijest”. Kada bi ste znali tada bi ste “upoznali sebe” i znali bi ste da to što ste, iz čega proučavate duhovnost, nije ono što može imati kozmičku svijest. Osobnost i svi njeni derivati ne mogu da imaju Kozmičku Svijest. Tako da ideja Transcendencije momentalno otpada ukoliko Lažnom Osobnošću radite tzv. duhovni rad ili sadhanu.

Da bi se postigao i prvi stepen, najosnovniji stepen unutarnje evolucije potrebno je postići određeno, nevezano stanje od onoga s čim ste poistovjećeni, onoga što ste u ovom trenutku. Osobnost. Prelazak u Kozmičku Svijest nije moguće ukoliko niste odvojeni od poistovjećenja sa sobom, svojim sviđanjima i ne-sviđanjima, mentalnim konstrukcijama, stavovima i konceptima, a naročito konceptima o sebi kao posljedici nesvjesnog koncepta sebe u pozadini procesa. Osobnost se gradi konceptom o sebi koji nastaje u nesvjesnom i podsvjesnom konceptu sebe kao temeljom svakog procesa osobnosti, procesom života, procesom odnosa, i slično. Osnovi koncept o sebi jeste vaš osjećaj Postojanja koji je definiran onim što vi Jeste u svakom trenutku. To što vi jeste u svakom trenutku, bez obzira što zvuči veoma advai(ta) – stički duhovno, nije ono što može da prođe kroz Transcendenciju ali može započeti Transformaciju. Uostalom i samu Advaitu shvaćate veoma ograničeno jer današnja ideja Advaite odavno je degradirala i više ne znači niti može da vam da potpunu transcendenciju i transformaciju – sama Advaita ima nekoliko verzija manifestacije tog učenja, ali to je danas skoro pa nepoznato. Ideja o tome da čovjek postigne sjedinjenje sa Kozmičkom sviješću – o kojoj nema pojma niti koncepti koje o njoj ima nisu koncepti koji vode tome – temelj je pseudo-duhovnosti. Zašto? Pa prosto zato što Lažna Osobnost ili ono što se nekada naziva i Pseudo-osobnost ne može imati niti jedan ispravan koncept koji bi mogao omogućiti Transcendenciju. Otići IZA osjećaja Istinskog Ja ili Istinskog Jastva ili Istinskog Jesam znači otići iza bilo kojeg koncepta sebe, a onda i koncepta osobnosti i života koji je na njemu izgrađen. Da bi to bilo moguće čovjek mora proći osnovnu Transformaciju. Tj. uz pomoć svijesti koju u sebi ima (zlato) te njenim povećanjem (povećati svijest znači skupiti određenu supstancu koja povećava kristalizaciju svijesti i time i širi svijest) transformirati metale (osobnost i njene procese; koncepte o sebi i temeljni koncept o sebi) u zlato. Da bi se započeo proces Transformacije potrebno je BITI SVJESTAN, promatrati sve o sebi, svaki koncept, svaku ideju, uvjerenje, mentalno i vitalno (emotivno) stanje te PRIMJENJIVATI IDEJE učenja na sve što se o sebi uviđa. To je OSNOVNI I PRVI korak u bilo kojem Autentičnom Radu, Autentičnoj Duhovnosti. Ono što time nastaje jeste ono što ponekad nazivamo ULASKOM U PAKAO, ali ovaj put SVJESNIM ulaskom u pakao a ne nesvjesnim paklom u kojem se i nalazite. Pakao nije ništa drugo doli zbrka u vama, izmiješana stanja, izmiješani koncepti, različite volje i “ja”. A da bi se izvukli iz Pakla morate imati pomoć Anđela. Anđeo u Ezoteričnom Učenju JESTE IDEJA uz čiju pomoć Transformirate sebe – a sebe je vaša pseudo-osobnost (lažna osobnost).
Kao što sam rekao da bi postojala Transformacija moramo imati već određenu količinu Zlata. A to je dio u nama koji može da Promatra, i ujedno bude ODVOJEN od onoga što promatra. Cijela ideja Transformacije temelji se na tome kao osnovi unutarnje evolucije. To što može da promatra još uvijek nije ono čemu je omogućena Transcendencija ali je način da se stekne dovoljna količina supstance koja SMIJE i MOŽE da se transcendentira.
Ako Transcendenciju razumijemo ispravno tada znamo da je to nešto što je Nadiskustveno, a sama riječ “nadiskustveno” je zanimljiva i ukazuje na problem transcendencije. Ja vam je neću protumačiti. I skoro sam 100% siguran u vaše pogrešno tumačenje, jer sve u duhovnosti čitate i primate nesvjesno, površnim umom kojim NE SMIJETE primati duhovne informacije. Ako u nama postoji mala količina supstance koju ćemo transcendentirati tada je transcendencija ograničena i često praćena pogrešnim radom uma koji ostaje poslije transcendencije. Što je očigledno kod mnogih dobrih Majstora a još očiglednije kod pseudo-majstora oko nas.

Da bi se omogućilo Nadumno, Nadiskustveno, potrebno je biti odvojen od onog što pripada ovoj planeti i planetarnom sistemu. A to je ljudski um. Sve dok u nama postoji dio koji je vezan umnim ili iskustvenim transcendencija nije moguća, a pod tim mislim na potpunu transcendenciju. Djelomična transcendencija je moguća i vidljiva je kod mnogih Majstora. Ono što nije prošlo Transformaciju ostalo je izvan Nadiskustvenog, Nadumno nije to dotaklo i time nije ni transformirano a ponajmanje transcendentirano.
Supstanca koju stvaramo uz pomoć već postojeće supstance mora da se poveća, a time i da se ona napravi svjesnim centrom u nama. Drugim riječima, riječima pseudo-duhovnosti i njenog pogrešnog tumačenja, MORATE STVORITI EGO, jer ga ni nemate. Morate stvoriti DIO u sebi koji nije “od ovog svijeta” i tim dijelom transformirati sve ostalo od onog što ste upoznali kao sebe (upoznati sebe). A tome služi skoro pa SLIJEPO pridržavanje Ideja Učenja, jer one kristaliziraju taj dio u vama te vam naposljetku omogućuju i samu transcendenciju. Imati Ego znači imati nešto u sebi što nije dotaknuto procesima uma, konceptima sebe, iskustvenim, umnim. Jer riječ EGO znači JEDNO JA, JEDNA SVIJEST.
Imati Jedno Ja jeste već Budno Stanje, ili ono što bi na istoku nazvali malo “prosvjetljenje”. Zato što to Ja nije umno, ali ULAZI u um. Nije iskustveno ali ULAZI u iskustvo. Nije čulno, ali ULAZI u čula. I time vi već imate ono što može da preživi, ono što može da bude transcendentalno. To Ja NE vjeruje čulima, umu, procesima, konceptima i istinsko je Ja Jesam, koje nastaje kao manifestacija Istinske Prirode, očišćeno od primjesa umnih koncepata ili koncepata o sebi, ili malo mističnije, očišćeno od silaznog djelovanja Sila ili Guna. Još malo mističnije: To Istinsko Ja je Arđuna. To Istinsko Ja je Krist. To Istinsko Ja je Muhamed, itd. A ono je ISTOVJETNO BOGU, Apsolutu, Najvišoj Svijesti, ali istodobno ZNA da iako je istovjetno Tome, To (BOG, Apsolut, Najviša Svijest) je veće od njega.

Transformacija nije psihološka disciplina jer obična psihologija ne mijenja UZROK osobnosti, već mijenja osobnost. Upravo, mnogi pseudo-duhovnjaci mijenjaju samo osobnost u neku drugu osobnost koja im se više sviđa, koja odgovara njihovoj Lažnoj predstavi o sebi (slika o sebi; konceptualno ja; koncept sebe). Baš kao što Transcendencija nije ono što oni koji je zagovaraju imaju. Duhovna Disciplina nije Čulna disciplina, nije umna disciplina, nije “sviđa mi se” disciplina. To je nešto što je daleko od toga. I njen prvi i najosnovniji stupanj jeste STVARANJE nečeg u sebe – a što već imamo (zlato) – kao načina transformacije onog što nas veže za to s čim smo vezani. Otuda, put transformacije se još naziva i Veliko Djelo, ili samo Djelo, što je pogrešno preveden termin Rad. Rad na sebi je Vrhovno Djelo transformacije i transcendencije. I jedno bez drugog je ograničeno i nedovoljno. Ideje Učenja upravo daju mogućnost, kao Ispravan Koncept, da se omogući transformacija. Ono što teži da se oslobodi okova ljudskosti ono mora transformirati otrov u nektar, metal u zlato, smrtno u besmrtno.
Cijelo Učenje čovjeka mora dovesti u mogućnost TRANSFORMACIJE OSOBNOSTI a da bi se to postiglo čovjek mora naučiti TRANSFORMIRATI UTISAK ili DOJAM. A da bi to mogao on mora TRANSFORMIRATI koncept o sebi, a koncept o sebi ne može transformirati sve dok je vezan sobom, umom, čulnim, iskustvenim, osobnim. Kada se to što on SADA jeste, oslobodi iskustvenog, tada to što on TADA jeste postaje Transcendentno. Sve što ostane pod djelovanjem – a mnogi dijelovi čovjeka se neće transformirati i time ni transcendentirati ukoliko on SVJESNO u to ne uđe – će ga vući dole u čulno, iskustveno i neće dopustiti Nadumnom da se spusti u njega. To je upravo kao pseudo-ideje o podizanju Kundalinii Shaktii i nepoznavanju da se ona nakon podizanja MORA spustiti dole, kao što mnogi koji zagovaraju ideju Kundalinii Shaktii ne znaju da je ona “temeljna Sila negativnosti” a ponajmanje znaju šta to znači. Prebaciti tu Silu u pozitivnu Silu nije moguće bez Transformacije te Sile (negativne sile), kao što nije moguće prebaciti je u Neutralnu Silu bez Transcendencije (pozitivne sile). Kada se ta Sila u čovjeku probudi a da nije transformirana kao temeljna sila negativnost ono što sljeduje je raspad ljudske psihe, njegove koherentnosti, njegovog Istinskog Ja, što rezultira bolestima, nesrećama, negativnom karakteru njegovog uma – a ovdje riječi “negativno” i “pozitivno” kao i “neutralno” ne znači ono što um i vi pod tim riječima podrazumijevate. To nisu negativne emocije i njihovo prebacivanje u pozitivne emocije kako vam to pseudo-duhovnost govori jer to su pogrešno shvaćeni termini Ezoteričnog Učenja koji nisu javno dati kao tumačenje. Ovdje pod tim terminima se govori o temeljnom osjećaju koji je definiran Silama ili Gunama, baš kao što je rečeno da je čovjek manifestirana Tamo-guna (otpor, inercija, tromost, negativnost, statičnost, lažno, pseudo, itd.), tj. temeljna sila negativnosti baš kao i ono što znači i što označava u sama riječ Kundalinii Shaktii.

Načiniti centar Unutarnje Gravitacije znači načiniti nešto u nama što je odvojeno od procesa koncepta sebe ili temeljnog uma. To nešto se razvija upravo kristalizacijom svijesti u nama uz pomoć već stečene “moći” uma da promatra sam sebe. To što može da promatra čin je stečene kristalizacije svijesti kroz procese inkarnacije od kamena (kristala), preko životinje, do čovjeka. I količina te supstance, koja je mjerljiva VREMENOM, jer vrijeme je univerzalna supstanca koja se manifestira tokom (tok vremena i često simbolički prikazana sa Boginjom Kalii u Tantri), određuje da li ste čovjek, životinja, biljka ili kristal. Ako želite preći na viši nivo manifestacije potrebna vam je određena količina te supstance a tom količinom zadobivate i nove CENTRE SVIJEST, tj. centre manifestacije Svijesti, koje bi Gurđijev nazvao Viši Emotivni i Viši Intelektualni Centar, netko kao Arđuna i Krišna, netko kao Krist i Bog, itd. A možda bi ste ih nazvali i Kristova Ljubav i Božanska Ljubav. Mnogo je simboličnih naziva i simbola kojima je skriveno to Znanje.
Centar Gravitacije u početku se razvija oko ideja Učenja, i jako je bitno da se te Ideje Učenja ISPRAVNO razumiju upravo zbog toga što neispravnim razumijevanjem postaju pseudo-učenje, pseudo-duhovnost jer to što ih pogrešno razumije jeste pseudo-osobnost ili pseudo-ja. Rad na stjecanju kristalizacije tog Unutarnjeg centra je početak ispravne Transformacije, a ta transformacija se temelji na Svjesnosti i ispravno prenesenim idejama Učenja. To je Borba za sebe, borba za transformaciju, borba za ono što je u nama nevidljivo drugima.

Na primjer, Ideja o ljudskoj Mehaničnosti. To je ideja koja bi u početku trebala postati vaša stvarnost, način iz koje vidite sve oko sebe i sve u sebi. Pošto je lakše vidjeti oko sebe započinje se tim procesom. Ono što je bitno jeste SJEĆANJE na tu Ideju i te naučiti RAZMIŠLJATI iz te Ideje, a ona se usmjerava na ono što je čulno, iskustveno, umno i tjelesno u čovjeku i oko čovjeka. To što usmjerava tu ideju jeste ono Nevidljivo u vama, a to je Svjesnost koja je u isto vrijeme IZVAN uma i UNUTAR uma. To je odvojeno od onog što tumači sagledava, promatra, uviđa i time TO biva postepeno kristalizirano uz pomoć TE ideje.
Ideja: da to što promatrate NISTE VI je slijedeća ideja. Ideja o tome da ste VI Promatrač je slijedeća ideja, i sve su fokusirane ISTOVREMENO jedna na drugu.
Pojašnjeno: sve što poznajem (vidim, osjećam, činim kao pokret, mislim, itd.) je mehanično, automatsko, izvan moje volje (koja je svjedočenje) kao i sve što percipiram oko sebe i u sebi, a TO NISAM ja (svjedok koji zna da on nije čulan već je NADISKUSTVENO), jer JA SAM to što Promatra, Svjedoči tome.
To je MISLITI, ZNATI, PRIMIJENJIVATI Ideju Učenja, koja je osnovna, temeljna svim ostalim idejama.

***nastavlja se***

Oglasi