8da46afd324c4f4eab64ca6bd40d62ea“PRVI KORAK ka stizanju do cilja je vaša odluka da više nećete ostati tamo gdje ste sada.”

Istina je očigledna mnogima. Nebitno kakva istina i kojeg nivoa ta istina bila. Ali iako očigledna ona ostaje zaboravljena, skrivena, prekrivena velom samo-zaborava. Zašto? Šta to čini da istinu, koju klimanjem glave potvrđujemo, osjećajem trenutačne radosti osjećamo, brzo zaboravljamo?

Cijela ideja bilo kojeg učenja jeste promjena pozicije unutar čovjeka, promjena njegove percepcije, ugla iz kojeg sagledava život i sebe, promjena načina življenja i razumijevanja sebe u procesu od rođenja do smrti. I ta ideja, koliko god naizgled bila očita, nije ono što ljubitelji “istine” i ljubitelji “duhovnosti” žive, što primjenjuju. Svakodnevni rad sa ljudima ovu činjenicu mi baca ravno u lice. Često razmišljam o tome što sprečava čovjeka da primijeni ideje učenja, da se mijenja, da živi po principima koji ga vode u ono što nazivamo “viši život”, “drugačija percepcija”, “unutarnja promjena”. Mogu da pojasnim svaki proces u čovjeku i da ga vidim čisto i jasno, a opet nemam moć da tom istom čovjeku promijenim stanje u kojem se nalazi jer svako stanje koje se u njemu rađa i postoji, a time i opstaje je nadležnost tog istog čovjeka koji je zaglavljen u sebi, u percepciji koja ga karakterizira i određuje, definira i daje mu život kakav ima. Jasno mi je i zašto čovjek ne može da se promijeni i tko je taj koji to može, te tom jasnoćom, tom istinom sam zaštićen i od sebe i od drugih.
U tom procesu viđenja uviđam činjenice koje čovjeka drže na mjestu na kojem se nalazi i koje ga sprečavaju da se pomjeri sa mjesta. Niz činjenica koje određuju ono što on jeste bez mogućnosti da po tom pitanju bilo šta napravi, iako on sam može biti uvjeren da može da se mijenja. I kada se od mene traži da definiram te činjenice pred onim tko je zainteresiran da se mijenja, ili barem to želi da mi kaže i ukaže, uviđam da to što od mene traži da mu iznesem činjenice nije ono što te činjenice može da primijeni, koje može da se promijeni pod djelovanjem ideja i činjenica koje mu izgovorim.
Onda se usmjerim na one dijelove mene koji se nisu promijenili, koji se opiru promjeni i sagledam ih te uvidim istu tu činjenicu koju sam izrekao, prije par minuta, tom čovjeku. Iluzija je da će budan čovjek promijeniti sve u sebi i da sam čin budnosti znači i kompletnu transformaciju. To je idealizacija budnosti koja nema osnovu u onima koji su doživjeli to stanje. Budnost nije promjena osobnosti, već promjena kuta iz kojeg sagledavate trenutačnost, iz kojeg sagledavate stvarnost oko i unutar sebe. Nova točka percepcije i ništa više. Ono što je pripadalo staroj točki percepcije nije se promijenilo jer nema veze sa promjenom percepcije ili promjenom u novu točku percepcije. Budnost je prvi korak u sljedećoj razini Rada na sebi. Isto je i sa Oslobođenjem. Oni nisu čudotvorni i čarobni štapić Harry Pottera kojim mijenjate stvarnost, iako u tom bajkovitom načinu prikazivanja promjene stvarnosti ima istine, ali ne onako kako vam to um tumači. Ali da bi Harry Potter bilo šta promijenio prostim “šaranjem” čarobnog štapića on mora da VJERUJE u ono što radi. Ali riječ “vjerovati” u današnjem tumačenju, zahvaljujući slijepcima koji je tumače” nema značenje koje bi trebalo da ima te samo značenje kojim se ta riječ opisuje nema nikakve veze sa onim stvarnim značenjem te riječi. Riječ “vjera” ne znači slijepo vjerovanje u boga na nebu koji će pogledom na vas promijeniti vaš život. Riječ “vjera” znači primijeniti ideje koje dolaze učenjem, živjeti po njima ali još bitnije BITI TE IDEJE. Ili jednostavnije rečeno “vjera” je rad sa tim idejama i primjena ideja u svakodnevici života. Ali bilo bi divno kada bi ljudi mogli koristiti riječi precizno i znati njihovo pravo značenje umjesto značenja kojima su hipnotizirani ili koje su sugestibilno usvojili.
Vjerovati u neku Ideju, tj. primjenjivati tu ideju a ne promijeniti svoju percepciju osuđeno je na propast i to prvim korakom koji ste učinili u tom pravcu. Vjerovati u neku Ideju sa starim čovjekom – ograničenim čovjekom, čovjekom zatvorenim u zatvor svoje percepcije – neće dati, i ne daje, rezultate. I to je prvi problem svake unutarnje promijene. Ne pričam o vanjskom promijeni jer je ona posljedica unutarnje promijene. Prva ideja s kojom čovjek treba da se suoči jeste suočavanje sa činjenicom da ne postoji razlika između njegovog unutarnje i vanjskog svijeta. Ono što on doživljava u svijetu je odraz njega samog iznutra.
Npr. kada čovjek shvati ovu ideju on počinje da uviđa mizeriju koju je kreirao oko sebe zbog mizerije unutar sebe. On počinje bivati reaktivan na vanjski svijet, na druge, na društvo i to ukazuje da njegova unutarnja struktura biva projicirana kao sjenka na okolinu u kojoj se nalazi. Inteligentno biće će uvidjeti da je on reaktivan na sebe iznutra, na svoju statičnost, na mizeriju u sebi. Očaj koji osjeća ukazuje da u njemu postoji sukob dva dijela. Dijela koji želi promjenu, koji osjeća da nešto s njegovom unutarnjom strukturom nije u redu i dio koji je sama ta struktura. Pošto je prirodna obrana uma da sam sebe štiti on projicira nezadovoljstvo na okolinu i svijet, na sudbinu i boga, na život i besmisao. Inteligentan čovjek, tj. čovjek koji ima mogućnost da se mijenja uviđa da je uzrok u njemu, iako u početku ne mora uvidjeti u kojem dijelu njega nastaje taj uzrok, jer on sam u sebi podijeljen je na četiri različita dijela od kojih četvrti dio ne mora biti do kraja razvijen te otuda taj dio nema dovoljnu zrelost uvida u činjenicu u njemu. Greška koja se tu javlja je greška u kojoj on preokreće osudu sa svijeta i drugih na sebe. Osjeća krivicu, pogrešnost, ljutnju na sebe te time čini veći “grijeh” od osude drugih i svijeta, jer osuđuje uzrok koji je on sam. Riječ “grijeh” je divna riječ. Ali kao i riječ “vjera” ona ne znači ono što su vas mantijaški likovi uvjerili da jeste. “Grijeh” je pogrešno usmjerenje, promašena svrha, promašen cilj, suprotna vibracija od vibracije stvarnosti, itd. Biti grešan, u tumačenju koje nema veze sa manipulatorima koji su vam je tumačili, znači vjerovati da ste vi taj čovjek koji jeste, da ste vi osoba, skup karakternih osobina koje čine vas, ograničena umna svijest. Samim tim grešan čovjek ne može da se promijeni sve dok ne uvidi da on nije to što je vjerovao da jeste.
Prije neki dan sam objavio jednu sličicu za koju sam znao da većina neće razumjeti. Na njoj piše: “Potpuno sam svjestan da sam ono što ne želim da budem.” i “Potpuno sam svjestan da sam ono što želim da budem.” Ono što vjerujete ili znate da jeste to je život koji vam se dešava. Ako sam ja pogrešan čovjek onda je sve u životu što mi se dešava pogrešno. Ako sam ja kriv čovjek sve oko mene ukazuje na to da osjećam krivicu, itd.
Sada se vratite na početak teksta.
Zato se ne možete promijeniti. Zato je promjena nešto o čemu sanjate jer onaj koji sanja o promjeni nije onaj koji može da se promijeni. Vi morate upoznati tog pogrešnog čovjeka, ali ne i biti on. Stoga je prvi dio Rada na Sebi UPOZNAJ SEBE. To što si sada, to što sada jesi. “Ja Jesam” o kojoj somnambulisti u duhovnosti svaki daj spredaju legende koje nemaju osnovu jeste činjenica koja ih na kraju poražava. Da oni ili vi jeste “ja jesam” ali ja ne želim i nisam “ja jesam” koji ste vi. To nije Ja Jesam koje Ja Znam. Čak i dok u svom somnambulizmu govore o “ja jesam” oni su u pozadini i dalje mizerni, jadni, ostavljeni, prepuni želje da ih volite i prihvatite. I to što je kod njih “ja jesam” jeste ono što će uvijek ostati to mizerno, lažno, patvoreno “ja jesam” koje favoriziraju. Čak i “Ja Jesam” se mijenja, i prolazi niz promjena u svom putu evolucije. I životinja i biljka imaju “ja jesam” kao izraz osjećaja Postojanja u sebi (osjećaj Života). U biti ono što vi izgovarate kao “ja jesam” u nedostatku svoje osobne inteligencije jeste osjećaj Postojanja koji osjećate emocijom. I nema potrebe govoriti, iluzornim duhovnim rječnikom kojim želite ukazati na svoju duhovnu (umišljenu) veličinu, “ja jesam” već možete veoma prosto to izreći riječju “osjećaj postojanja”, ali ta riječ nije dovoljno duhovna i neće vam dati superiornost i značenje koje bi voljeli da imate. Razlika između vašeg “ja jesam” i “Ja Jesam” nekog duhovnog Majstora, Budnog Bića je kao razlika između crva i čovjeka. U tome da ste vi crv a on čovjek. I dok ste vi svjesni svog mizernog “ja jesam” kojeg ste proglasili imaginarnom “probuđenošću” budan čovjek nije toliko naivan i glup i napreduje čak i u svom, za vas ogromnom a za njega običnom, “Ja Jesam” dalje i dublje. Pozicija u kojoj se u sebi nalazite zajedno sa njim (budnim čovjekom) određuje ono što jeste bez obzira koliko govorili “ja jesam”. No, za to vam treba inteligencija. A inteligencija je upravo ono što izvire kao manifestirana svijest u osjećaju Postojanja.

Promjena stanja nije moguća jer vi svojim osjećajem Postojanja, ili osjećajem “ja jesam” definirate ono što jeste i koju god ideju prihvatili na osnovu sviđanja i projekcije koju ste definirali kao “duhovno” ona neće dati rezultat jer vaša podsvijest je iskrenija od vas koji ste “svjesni”, umno svjesni. Ona će poništiti svako uvjerenje ili ideju koju prihvatite ili si date. Sve dok ne promijenite svoje ograničeno “ja jesam”, umno definirano, procesima ojačano, u novu percepciju definirani onim što nazivamo Učenje, koje su dali mnogo inteligentniji ljudi od vas, nećete doživjeti ono čemu potajno se nadate, potajno težite, potajno želite. Jer to što ste vi (ja jesam) nije ono što može da se mijenja. Vaša laž, osobnost, preuzima ideje učenja i time ona jača i napreduje na štetu vas ili vaše, kako to volite nazvati, duše. Zbog toga postajete još više grešni nego prije toga. Otuda najosnovnija prepreka jeste to što vi jeste u ovom trenutku.

“Potpuno sam svjestan da sam ono što ne želim da budem.”
To što vi jeste nije ono što može da se mijenja i to je činjenica koja vam je bačena u lice svakom idejom učenja, svakim tumačenjem učenja, svakom riječju učenja. Pošto ne možete biti nešto što niste, a ne znate kako da budete ono što ne možete da budete, ne možete da se mijenjate. Iako vam je definirano to što treba da budete i kako to da budete, svakom idejom učenja, svakim tumačenjem učenja, svakom riječju učenja. “Ja sam (jesam) to što ja jesam i život upravo ukazuje na to što ja jesam što ne želim da budem.”
Živjeti sa tom idejom od presudnog je značaja za bilo koju unutarnju promijeni. Ali ne kriviti se tom Idejom, ne biti pogrešan tom idejom, a to je moguća činjenica svakog tko krene u rad sa idejama. Pogrešno u vama, krivo u vama primjenjuje ideju i vi svakim danom, dobrom idejom, postajete sve gori, sve ispunjeni krivicom i pogrešnošću.
Da bi se to izbjeglo vi više ne smijete biti vi. A to je dio koji ne razumijete, i to je dio koji se godinama gradi, ukoliko ne odustanete od njega, a to je veoma čest slučaj.
Vi ne možete sebi dopustiti da vi i dalje budete vi koje ste sada. Jer to grešno vi (ja jesam) koje ste sada jeste vi koje ne može da se mijenja. A za to treba da odlučite i radite na tome i da se ne osvrćete nazad. Taj dio je dio za koji vam je potrebno da se kroz niz godina Rada pripremite. Ako mislite da ćete iz prve primijeniti ideje učenja na, potrebno, ispravan način varate se. To je proces promijene. Dio koji može da se mijenja, dio koji ima mogućnost da izraste u vama je dio koji nije razvijen i nikakvo duhovno ponavljanje imaginarne ideje “ja jesam” ga neće izgraditi, već dapače, gurnut će vas dublje u GRIJEH.

Zato se Rad često naziva BORBA ZA SEBE, ali pitanje je KOJE SEBE?
Jedino sebe koje vi, koji težite unutarnjoj promijeni, možete prihvatiti i SMIJETE prihvatiti jeste ono što nastaje SVJESNOŠĆU SEBE
. Ta, prijeko potrebna svjesnost, za koju vam svi govore da imaju, nalazi se u jako malo ljudi na ovoj planeti. Čak i mnogi probuđeni ljudi imaju tu svijest u jako ograničenoj količini. Jer svjesnost kao manifestacija Svijesti se mijenja sa razinom Bića, te svjesnost koju ste imali prije nije ona koju možda imate sada. Ona je ista u supstanci ali različita u kvalitetu i kvantitetu. Supstanca svijesti se mijenja različitom razinom Bića. Razina Bića nije razina svijesti. Iako se često tako tumači.

“Potpuno sam svjestan da sam ono što želim da budem.”
Ako ovu ideju radite iz pogrešnog raspoloženja, koje često miješate sa riječju “stanje”, iz mizerije tada će sve što nastaje u vama biti mizerno i dalje, ali i mnogo jače nego što je bilo prije toga. A čarobni štapić Harry Pottera ne postoji na način na koji mislite da postoji. Barem ne na svakodnevnom stanju svijesti. Da bi ste uspješno primijenili ovaj “čarobni štapić” morate promijeniti unutarnju percepciju i osjećaj sebe. Ovo ne možete raditi iz uma koji poznajete, iz uma koji ste sada. ZATO VAM JE POTREBAN MAJSTOR koji ovo razumije i koji jeste to što vas uči.
A da bi se promijenilo stanje u kojem se nalazite potrebna je svakodnevna borba, i to bespoštedna borba za svojim svakodnevnim stanjem. Trebaju vam ljudi oko vas koji se također sa tim bore, treba vam netko tko je prošao tu borbu i zna trikove vašeg uma kojim će uništiti svako “sjeme” (Ideju) koju primite. A prije svega, da li ste odlučili (bivali odlučnima) da se upustite u tu borbu?
Da li ste vi taj koji može da se bori na tom polju (Kurukšetra) i da odnesete prijeko potrebnu pobjedu? I zašto mislite da vi jeste taj koji je za to sposoban? Ali i zašto mislite da vi niste taj koji je za to sposoban?

Istiska duhovnost rezervirana je za one koji ovo razumiju, ostali bauljaju u močvari, vitalnoj močvari svakodnevne duhovnosti oko vas. Morate ih napustiti ukoliko ste odlučili da postanete TAKAV ČOVJEK.
“Morate ‘zamrziti’ svoju majku i oca, svog brata i sestru ako želite ići sa Njim u korak, ako želite poći za Njim u Kraljevstvo Nebesko”. “Naći novu porodicu” u sebi. Kao što je “majka i otac” u vama, tako je i nova porodica u vama. Ovo nema veze sa vašim tjelesnim ocem i majkom, sestrom i bratom (ovo moram napisati zarad idiota koji ovo mogu da čitaju i na kraju pokušaju da, shodno svom manjku inteligencije, protumače to na svoj način).

Promjena, duhovnost, nije nešto što započinjete zato što nemate šta drugo da radite. Svaka greška skupo se plaća sve dok ne prestane biti greška (grijeh). Ući u nešto što pripada istinskoj duhovnosti zahtjeva SMJELOST i USUD, jer “Kraljevstvo Nebesko osvaja se silom”. Promjena počinje ISPRAVNIM TEMELJOM, a ispravan temelj da bi se stvorio traži godine oštrog i teškog Rada na sebi. Ako ste vi taj onda prekinite da budete ono što ne želite biti više i postanite ono što želite biti, a to traži temeljitu promjenu u vama i oko vas. A prije svega traži da ispravno razumijete šta je ovdje, kao i u učenju, rečeno.

Oglasi