vertigo-500x300Ponekad, kada se usmjerimo na sebe iznutra, ugledamo zbrkan svijet, mnoštvo brzih slika, kontradiktornih emocija koje se veoma brzo izmjenjuju, različitih osjećaja i senzacija, raspoloženja koja nisu definirana i koja se veoma brzo mijenjaju. Cijela unutarnjost nam izgleda kao zamućena voda, kao vrtlog koji je kao pijavica, uragan, i u njemu različite strukture i procesi koji nisu do kraja izraženi. Ne možemo ih opisati, ne možemo ih do kraja uvidjeti, niti jasno i oštro raspoznati.
Ta nejasna i zamućena struktura koju doživljavamo vodi u razdražljivost, osjećaj nedostatka kristaliziranog identiteta, identiteta koji nema jasnu granicu, opnu definiranog “ja” ili osjećaja “sebe” te se ubrzo pronalazimo u osjećaju nestabilnosti, lagane nelagode, razdražljivosti, nemoći pred svijetom oko nas. Osobine i karakteristike nisu do kraja podignute, do kraja definirane i ne izražavaju našu osobnost onako kako smo navikli, ne odgovaraju slici o sebi koju inače imamo i to izaziva nesigurnost, nemoć snalaženja, osjećaj ranjivosti, ogoljenosti. Tada tražimo nešto što će nas izoštriti, baš kao što pokušavamo izoštriti vid poslije dobro prospavane noći. Obično ne shvaćamo zašto se to dešava, niti shvaćamo odakle dolazi potreba da se izoštrimo, da se definiramo u ono što svaki dan osjećamo, na što smo navikli. Djelomično iz straha, djelomično iz osjećaja nesigurnosti, iz potrebe da se dobro snalazimo u svijetu u kojem se nalazimo, iz potrebe da se uklopimo u društvo koje je naviklo da jasno definiranog čovjeka, njegovu osobnost, njegove karakteristike, jer očekujemo da su svi oko nas precizno definirani i strukturirani te da ćemo biti poraženi, ugroženi ako ostanemo takvi kakvim smo se zadesili u tom trenutku. Najčešće ovo se dešava ujutro, poslije buđenja, prije no što je osobnost zauzela svoje bedeme, navukla svoje opne oko ogoljene suštine.
Mali broj ljudi primjećuje da postoji nešto što percipira to što se iznutra dešava i da to što percipira ima moć koju sama osobnost, i nedostatak strukture u tom trenutku, nema. Tražimo kavu, potrebu da nas puste “na miru”, da nitko ne uznemirava pokušaje povratka te kristalizirane strukture osobnosti, potrebu da se pripremimo za dan i za susrete sa drugima, ali nitko ili skoro nitko ne uviđa korisnost toga, moć koja stoji iza toga kod onog koji je prepoznao o čemu se radi i koji je prepoznao Viđenje koje stoji u pozadini i percipira cijelu tu igru osobnosti. Većina ne može to da prepozna jer nemaju kristalizaciju tog Vidioca iza, nemaju kristaliziranu svijest koja prepoznaje igru i teškoću strukturiranja osobnosti u tom trenutku te ne uviđaju potencijal toga. Potencijal mogu da uvide samo ako postoji nešto što je jače od tog trenutka u njima, od tog unutarnjem meteža koji se desio i koji nosi sa sobom mogućnost koja traži da ostanete ogoljeni koliko je to moguće.
Mi se bojimo ogoljenosti, ranjivosti, nemoći koja se dešava sa tim i strah od povrede, nedovoljno jake opne oko nas koju čini osobnost kao odjeća za javnost, odjeća za socijalno okruženje. Još manje ih uviđa da svi oko njega imaju isti problem i da se sa istim tim problemom bore na isti taj način i da nitko ni ne pokušava da ostane u tom “nesigurnom” trenutku u sebi i percipira ga kao dar Bića.
Cigarete, kava, razgovor ako smo za njega sposobni, rutina koju ponavljamo svaki dan čine pokušaj da se što prije strukturiramo u pozadini vanjskog svakodnevnom rituala, oni su ujedno i odbojnici od ranjive suštine. Meditacija, razni duhovni rituali upravo čine istu stvar u skladu sa osobnošću i njenim osobnim filmovima koje voli da igra u sebi i oko sebe. Fokusiranje na neke duhovne citate, tekstove, savjete, pokušaji da vanjskim svakodnevnim i duhovnim obredom dovedemo do fokusiranja te nestabilne strukture u nama vode istom cilju kao i cigarete, kava, beskorisni razgovori, strah od kontakta sa drugima dok nismo jasno potvrdili i ponovo podigli sliku o sebi koji svakodnevno nosimo i pokazujemo svima kao “selfi” na telefonu.

Postoji niz pojašnjenja šta je to, zbog čega se to dešava, i malo vas primjećuje da ste o tome čitali kod nekih duhovnih majstora, u nekim skrivenim skriptama učenja te da se to naziva neizražena reakcija, neizražena samskara, potencijal karme. Problem je u tome što pod karmom i samskaraom smatrate nešto što su vam pojasnili a vi niste do kraja razumjeli. Što pod karmom smatrate neku jasnu i definiranu strukturu koju nazivate sudbinom, a ona nije sudbina, što mislite da samskaru ne možete doživjeti jer je ona iza svjesnog uma. Upravo, to što se dešava jeste nejasna granica između svjesnog i podsvjesnog uma, tj. granica nije uspostavljena buđenjem ili svakodnevnim ritualima. Osobnost teži tome da što prije uspostavi jasne i oštre granice u odnosu na podsvijest u sebi i ne smije ostati bez njih jer je programira na taj način strahom, očekivanjem, bježanjem od nemoći i nesigurnosti unutarnjeg polja, unutarnjeg svijeta.
Ako obratite pažnju na taj unutarnji nedefiniran sadržaj bez pokušaja da sebe definirane (definirate osobnost) uskoro ćete se naći u vertigu podsvijesti, tom unutarnjem vrtlogu svega i svačeg i prepoznat ćete bljeskove slika, memorije, imaginacije i to što vidite jeste ono što u snu, kada spavate, se pretvara u san, pretvara se u nerazumljive ili razumljive slike sna koji sanjate. Isto to je i u svakodnevnoj, lažnoj, budnoj svijesti. Ideje, koncepti, stavovi, misli, vitalne kretnje (emocije) sve što doživljavate kao sebe iz dana u dan je upravo isto kao i san koji sanjate tokom noći, dok tijelo spava. Razlika između sna u toku spavanja i sna tokom fizičke aktivnosti je u tome što u spavanju nemate definirano “ja” (kontrolora) i slike se pojavljuju same od sebe i bez kontrole. Dok u tzv. budnosti imate kontrolu nad sobom, “svjesnu” osobnost koja kontrolira šta će ući u poželjnu svjesnost a šta će ostati zatrpano u podsvijesti. Osobnost kontrolira jer je ona vaše tzv. “svjesno ja”, kontrolor, ono što odlučuje šta je prihvatljivo u skladu sa slikom o vama, i svijetom oko vas a što nije poželjno te to vraća u podsvijest, ne dopušta tome da se pojavi u onom oblačiću svjesnog uma, koji je nekih 5 posto vaše sveukupne svijesti.
Kada se takvo što desi tokom dana, iznenada, bez očekivanja izazvano bilo čim osjećate da ludite, da nemate kontrolu nad svojim životom koja uvijek dolazi iz unutarnjeg i vanjskom namećete tu unutarnju kontrolu, bilo svakodnevnim stavom, bilo svakodnevnom slikom o sebi, idealiziranim “ja”, bilo duhovnim postulatima ili duhovnom osobnošću koju ste tako strpljivo stvarali svaki dan nekoliko godina. Osjećaj ludila nije stvaran, jer luđak ne zna da je lud, a vi znate da ludite. To znači da postoji nešto iza što uviđa neskladnu strukturu, kaotičnu strukturu, a u vama se javlja želja da što prije tu strukturu dovedete pod kontrolu, ponovo je stvorite onakvom kakva je prije bila jer mislite da je to vaše stvarno “ja”, vaše svakodnevno “ja”.
Ako radite Rad na sebi, ako imate duhovnu sadhanu, ako imate ideju svjesnosti kakva se daje u Radu i sličnim disciplinama pokušavate biti svjesni nje na jedan specifičan način, koji niste prepoznali i ne znate odakle dolazi ali odgovara onom na što ste navikli da radite svaki dan i ne prepoznate igru osobnosti iza toga, ne prepoznate igru kontrolora iza toga. Vaša svjesnost je kontrolor koji se provukao iza vaše kritičke svijesti i nametnuo kontrolu onom što nikada ne bi smjelo imati kontrolu. Svjesnost i kristalizacija svijesti postala je kontrolor pod krinkom gospodara, pod idejom da ste gospodar sebe. U stvari ideja da ste “gospodar sebe” ukazuje na kontrolora. Gospodar nema sebe koje bi kontrolirao jer on je upravo to sebe kao Gospodar. Čim se pojavi ideja da se nadgleda neko imaginarno sebe riječ je o kontroloru. To “imaginarno sebe” je u stvari nedefinirana podsvijest, dijelovi koje smo odbacili u sjenku, sakrili od “dopuštenog” sebe, tj. kontrolora koji smo mi sami. I baš kao ujutro kada ustanemo i pokušavamo da se skupimo u neku poznatu svakodnevnu točku svijesti, radom sa svjesnošću, duhovnim idejama i konceptima, mi pokušavamo da sebe skupimo u neku točku koju ćemo kasnije nazvati “gospodarem”, “sobom”, “svjesnim sobom ili ja”. Razlika između Gospodara i Kontrolora je ogromna i vi je znate ali je možda niste svjesni. Gospodar je uvijek opušten, budan, jasan, oštar kao suština ne kao opna osobnosti, Ja koje bistro i jasno bez jasnih granica ili opni oko sebe i sposoban je ući u bilo šta ne gubeći sebe, ispunjavajući, cjelovit u razmjeri osviještenosti, bez straha, bez potrebe da nešto kontrolira vanjskim pravilima ili zakonima, emotivno stabilan i usmjeren ka sebi, ka centru sebe, pasivan i aktivan u isto vrijeme, prisutan bez osjećaja moranja ili straha, itd. Kontrolor ništa od toga nema, on želi kontrolu nad projiciranim sobom, određuje šta smije a šta ne smije da se pojavi u svjesnom dijelu kojim je identificiran, motiviran je moranjem i strahom, svakodnevnim ritualima definiranja, jasnim granicama, dopuštenim i nedopuštenim, onom što mu se sviđa i onom što mu se ne sviđa, što voli ne i voli, što “razumno” prihvaća ili odbacuje, jasnim “da” i jasnim “ne” (dobro i zlo), prihvaćenim ili neprihvaćenim, slikom ili idejom o sebi, idealizacijom, potrebom da negdje ide i negdje stigne, željom koja je dopuštena i koja nije dopuštena, onim što smije i onim što ne smije, znanjem i nedostatkom znanja, itd.

U nekim sistemima Rada, kao recimo Četvrtim Putem, pomoću kontrolora – dopušteno i nedopušteno, poželjno i nepoželjno, razne ideje pomoću kojih se kristalizira svijest, sukob ili nedopuštanje negativnim emocijama da se izraze, itd. – pokušava se doći do gospodara, te čišćenjem od svakodnevne motivacije, svakodnevne slike o sebi, pokušava se doći do pročišćenja gospodara koji ima svoje korake preko promatrača, zamjenika nadzornika, nadzornika te na kraju gospodara. Problem je što mnogi zapnu već na zamjeniku nadzornika, tj. radom i učenjem stvorenom pažljivom “ja”, promatraču koji pamti ideje Rada, pokušava da umove dovede u ravnotežu, te time gube spontanost manifestacije podsvjesnog što vodi ka određenim bolestima ili nesrećama, strahu od gubitka “sebe” – promatračkog “ja”, zamjenika nadzornika, itd. Ako nekim čudom i netko od njih dođe do Čovjeka 5 ili Čovjeka sa jasnim Ja, ili Istinskim Ja, to “Ja” vodi stalnu i neprekidnu borbu protiv podsvjesnog koje nije osviješteno iako i oni i ja znamo da je podsvjesno u stvari Istinsko Ja kada je osvijetljeno. No, bez spontanosti da se to podsvjesno izrazi u svjesnom te stalnim blokiranjem procesa koji nisu poželjni jer ne odgovaraju slici koju je učenje dalo oni blokiraju proširenje svog Istinskog Ja a time i put iznad Čovjeka 5. To isto se dešava i sa današnjom Advitom i učiteljima u Advaiti. No, njihov problem je drugačije prirode od problema ljudi na putu volje i svjesnosti. Moderne advaite ne mogu da prođu dalje jer nisu realizirali određene korake koji se moraju proći prije kristalizacije Ja, koje oni na putu kakav je Četvrti Put, kakav je put volje i svjesnosti, prođu svojim svakodnevnim radom (ovdje je mnogo zamki koje nastaju samim radom na advaita putu i putu svjesnosti i volje koje ne mogu stati u jedan tekst).
Kako bi se išlo dublje ka nesvjesnom ili probuđenom stanju, potrebno je osvijestiti podsvjesno do kraja bez kontrole, bez nametanja onog što želite u njemu, bez krutog “ja” a to nije moguće ukoliko mislite ili vam je data ideja da to Istinsko Ja mora biti određeno idejama učenja. Kruto svjesno ja je projekcija baš kao i osobnost, baš kao i potreba da budete definirani u svakodnevnom ali ovaj put na dubljoj razini od razine svakodnevnog čovjeka. Ako uđete u to Istinsko Ja putem puta volje i svjesnosti imat ćete problem krutosti, problem da otpustite ideje učenja, problem da se pustite podsvjesnom da se manifestira, problem spontanosti (koji svi na četvrtom putu negiraju jer ne žele da vide gdje leži problem što uništava cjelokupnu njihovu strukturu učenja), problem ne-kontroliranja svjesnog “ja”, itd. Ako uđete u Istinsko Ja putem advaite ili sličnih praksi imat ćete problem jer niste razvili volju, nemate mogućnost da djelujete, da sistemu nametnete ono što je potrebno i što ste uvidjeli na višim nivou svijesti, što ste previše pasivni, nemoćni, te ćete to pravdati svim onim s čim i učitelji advaite i sličnih pravaca opravdavaju: “nama potrebe da namećete nešto”, “sve je takvo kakvo jeste”, “sve je ovo iluzija božanskog”, itd.
Što je najgore u svome tome jeste to što su svi u pravu, ali su svi zauzeli samo jednu stranu Istinskog Ja, ne obje i time sebi blokirali prolaz u dublja stanja, u viša stanja te zaglavili na Istinskom Ja koje će nestati u momentu smrti jer ono ne postoji ako nema nečeg čemu će da svjedoči. Advaite imaju prednost jer su osvijestili da je njihova priroda Ništa, Oslobođenost od svake manifestacije ali kasnije u višim manifestacijama oni bivaju nesposobnim da bilo šta učine jer čin Djelovanja nikada nisu stekli. Put volje i svjesnosti dobiva čin Djelovanja jer su ga stekli Radom, ali isto imaju problem na višim manifestacijama jer nemaju podlogu koju imaju Advaite. Obje strane se nalaze u ćorsokaku i moraju se vratiti nazad da steknu to što su propustili.

Tantrički Rad je istovremenost volje i svjesnosti sa prepuštanjem, predajom (zato je u početku teži od ostalih načina rada). On je Advaita u svojoj suštinu ali i volja i svjesnost u svojoj manifestaciji. Čin potpunog davanja sebe Najvišem, čin prepoznavanja Istinske Prirode koja je Ništa – Oslobođenost od manifestacije – ali i čin volje i svjesnosti na svim nižim manifestacijama. Veoma je teško steći oboje istovremeno, ali sve je stvar samo vaše odluke i spremnosti da se suočite sa onim što ta oba puta istovremeno traže, te dubokog razumijevanja o čemu se zapravo radi, šta to znači. Kada imate to razumijevanje tada postepeno stječete mogućnost volje i svjesnosti i mogućnost predaje onom što ste oduvijek bili u svojoj Prirodi.
Volja i svjesnost nije kontrola kako to često razumiju oni na putu volje i svjesnosti. To je Gospodar. Ali Gospodar koji zna svoju Prirodu.

***

Održati svjesnost tokom pojave vrtloga u nama nije čin kontrole, nije čin jasno ograničenog “ja” koje je svjesno i odvojeno od podsvjesnog sadržaja kako se to inače misli, iako je upravo to evolucije svjedoka i svjesnosti koja se mora proći. Svjesnost nije, osim u početku kada je gradite, opnom omeđeno “ja” koje je produkt Rada, Učenja, Sadhane. Svjesnost je sam Gospodar koji poznaje sebe, koji zna šta je on, tko je on, koji je u kontaktu sa Višim Sobom ili Prirodom koja se manifestira kao svjedočenje, svjesnost, Istinsko Ja u razini ispod Prirode. Svjesnost je trenutak kada vaš kontrolor, ili rječnikom Četvrtog Puta Nadzornik, prepusti kontrolu, pusti se toku i spontanosti, dopusti da se unutarnji vertigo manifestira u njemu, prepozna proces svijesti čak i u procesima osobnosti i drugim dijelovima umova, kada shvati da ništa od tih tzv. “nižih procesa” ne može postojati bez vas kao svijesti te da ste vi podloga svim procesima u vama.
Upravo, to je odgovor šta trebate da radite kada se, najčešće, ujutro pojavi taj unutarnji vertigo podsvjesnog koji vas vrti u svim pravcima, koji ne dopušta stvaranje opne osobnosti neko vrijeme, uvede vas u ludilo nedefiniranih procesa u vama koji se još nisu manifestirali kao karma osobnosti (sve što je finalna manifestacija, ne samo na fizičkom već i unutarnjem, umnom jeste karma). Otvoriti se tome nije stil kontrolora već Gospodara. Ali ne i zamjenika gospodara koji je u stvari duhovni, ili psihološki, kontrolor.
Pravi savjet na ovom nivou ne postoji. Ako niste navikli da se izborite za sebe ili svjesnost nećete ovo moći. Ako niste navikli da se pustite podsvjesnom, spontanom toku procesa i svijesti nećete ovo moći. Koju god stranu ili ideju učenja – puta predaje ili puta volje i svjesnosti – da izaberete druga strana će ostati nedovršena. To je zamka za one koji bi jasno sebe definirali identificirajući se jednom stranom a čija potrebe definiranja dolazi iz neosviještene podsvijesti, straha, nemoći, nedostatka prepuštanja, nedostatka prihvaćanja, itd.

Sve ste vi a ujedno ništa od toga niste vi.
To je formula ovog procesa.
Ja nisam to što percipiram već to što ima moć percepcije a ujedno ja sam sve to što percipiram. Drugim riječima, to što percipira to sam Ja, to je Svijest, a ono što percipiram to je manifestacija moje svijesti u ovom jedinstvenom tjelesno-umnom sklopu. To je Rad na Istinskom Ja. Rad iznad Istinskog Ja je dio Advaita Učenja, definiran: I ja, i to, i proces koji povezuje “ja” i “to” je jedno te isto, manifestacija samog Apsoluta. To vas gura u pasivno stanje svijesti, odvojeno od pokreta svijesti koji se prepoznaje kao manifestacija sila ili guna te samim tim nije vaše (ukoliko ste vi sama Priroda).
Istinski Čovjek, Biće koje se steklo sve, Čovjek broj 7 i 6, ima ovo oboje, istovremeno, “u sebi” da to tako kažem. Svaki Čovjek iznad čovjeka 1, 2 i 3 ima svoje niže slojeve ali je definiran slojem koji je postao, kojeg je osvojio da se izrazim na ovaj način u nedostatku bolje riječi, definicije. Put volje i svjesnosti ide odozdo ka gore. Put predaje ili prepoznavanja svoje prave Prirode ide odozgo ka dole. Čovjek 6 i 7 razumiju i jesu OBA TA PROCESA MANIFESTACIJE ISTOVREMENO. To je ono što Ezoterično Tantričko Učenje govori, što nam govore oni koji su se realizirali do kraja, koji su postigli Oslobođenje Čovjeka 7. I zato ih ne razumijemo. Zato nam treba tumačenje ljudi ispod, tj. Čovjeka 6 i 5 kako bi smo razumjeli što govore Ljudi 7, ili Oslobođena Bića.
To isto govori razumijevanje četiri stanja svijesti, razumijevanje guna ili sila, razumijevanje kozmologije, razumijevanje energije (vodonika, “vodik”, hydrogen po Gurđijevu).
Cjelina mene jeste ovo sve kroz što se ja (svijest) izražavam. Opet ništa od toga nije moje Istinsko Ja, a ni Istinsko Ja nije moja Priroda. Priroda Univerzuma se izražava kroz moje Istinsko Ja (svjedok), a ono kroz procese Umova, a generalni Um kroz proces Osobnosti, a Osobnost kroz lažnu osobnost ili ono što duhovnjaci u svom neznanju nazivaju “ego”.

Ako se sada, nakon ovog, vratimo na početak teksta tada ćemo shvatiti da nije cilj nasilno stvoriti osobnost i opne (granice) oko nje kako to pokušavamo kada se desi taj unutarnji vertigo. Već dopustiti svjesnosti koja nije kontrolor, koja je spontano manifestirana unutar tih procesa i pustiti je da osvijetli procese koji se manifestiraju, koji bljeskovito se pojavljuju u našem prostoru svijesti. To će izgledati na valove na površini dok je ocean u svojoj dubini nepomjeren, stalan, potpuno prisutan. Valovi su prosto kretanje površine koja ne bi postojala ako ne bi bilo cjeline oceana. Opet, ocean ostaje to što jeste i sa valovima i bez njih, Gospodar koji nije kontrolor, Svijest koja omogućava kretnju i manifestaciju ne miješajući se u nju sve dok ne dođe potreba da se umiješa i dovede manifestaciju sebe u ono što namjerom želi.
Unutarnji vertigo je prolaz u to razumijevanje toka Svijesti, rad na Gospodaru koji nije kontrolor, dopuštanje procesima da se manifestiraju u vama bez straha, bez osjećaja nemoći, bez potrebe za definiranjem slike o sebi ili idealiziranog “ja” (ega). To je smjelost ulaska u “ludilo” podsvijesti, “ludilo” nedefinirane osobnosti sa emocijama i osjetima te održavanje Sebe unutar njega sa znanjem o tome šta ste, tko ste bez definiranja jer razumijete da ništa od toga ne postoji ako vas nema. Nema ni ovog univerzuma, nema ni drugih, nema ni svijeta, nema ni boga, baš kao bez njih nema vas.
Jasno mi je da ovo stanje izgleda primamljivo svima koji otprilike znaju šta govorim ali istovremeno znaju i teškoću ostvarivanja ovog Stanja, zato je ono moguće samo nekolicini koji stegnu petlju da ovo provjere, da se puste i direktno dožive ovo što govorim, da prođu kroz temelj straha od nestajanja i nepostojanja, koji shvaćaju svu cjelinu učenja koje je danas podijeljeno na različite škole (dijelove).

Pustite se unutarnjem vertigu sa znanjem ovoga. Pustite se tome što se dešava na površini i budite svjesni, ali ne kao kontrolor već kao Gospodar. I Gospodar ne postoji i umrijet će kao i sve ostalo, ali kroz njega se manifestira vaša Prava Priroda. Dio njega je povezan sa svojom Prirodom, drugi dio je Gospodar niže, ljudske prirode. A vi ste cjelokupnost tog dvoga. Rad iznad toga je ono što ste čuli kod male nekolicine Majstora, tipa Nisargadatte i Aurobinda ako ste sposobni da to povežete u “ukradete” znanje koje oni imaju. To je biti u snu i biti izvan sna istovremeno kao nešto što objedinjuje i što je odvojeno od to dvoje, itd. To je biti Jedno u Dva a istovremeno Nula koja je podloga i Jedan i Dva. Transformacija i Transcendencija istovremenosti, a nedodirnut niti jednim (Razumjeti Stvarnost Univerzuma – izraženog i neizraženog istovremeno).

Oglasi