a07bb170c4a36161aa1f8f4859c19794_xlJedna od najtežih činjenica koje sam morao naučiti u Radu, ali i koju učim druge. Čovjek ne čini, i to svi ponavljaju bez dubokog razumijevanja procesa “činjenja”, bez razumijevanja šta to znači i zašto je to činjenica ili istina. Čovjek čuje ideju o “nečinjenju” i sve što uradi jeste da je površno prihvati ili je površno odbaci. On ne pokušava da razumije ideju, činjenicu. Razumjeti nešto znači otići iza uvjerenja i stavova koje nesvjesno imate te pokušati ŽIVJETI sa određenom idejom duži vremenski period, uviđajući povezanost tu ideje sa svijetom oko sebe i sa sobom samim.
Reći ćete da je težnja čovjeka da čini. Odgovorit ću da jeste, ali da vi najvjerojatnije niste taj koji može da čini, jer ne znate ni šta to znači. Uvrijedit ćete se na to što sam rekao jer sam negirao vas kao ljudsko biće ali nećete uvidjeti da je uvreda nešto što vam se desilo u skladu sa svim identifikacijama koje imate i nastaje upravo jer vas nema, jer vi ne možete odlučiti (ne možete činiti, djelovati) da ne reagirate. I tu se naša komunikacija zaustavlja. U nekom drugom slučaju ćete misliti da sam rekao nešto mistično, i pokušavat ćete naći na što vas testiram, što vam skrivam, da li vas zezam, varam ili šta već.

U nekom trećem slučaju ćete konsultirati astrologe, gurue, iščitati knjige u kojima ćete traži potvrdu ili odbacivanje te ideje i to će biti sve. Ali vi nećete to provjeriti, nećete uložiti napor da uvidite da li sam rekao istinu, činjenicu ili ne. Jasno je da ćete naći nešto što potvrđuje ili odbacuje ovu činjenicu (činjenje) ali ne i šta stvarno ona znači. Razlog za to što ne možete naći potvrdu čak i tamo gdje se ona nalazi jeste što ne možete da razumijete šta su vam rekli, šta su zapisali, šta je sve povezano sa tom činjenicom, niti možete vidjeti cjelinu učenja i ideja o tome te dio sa kojim je to povezano, u ovom slučaju sa nemoći da činite.

Činjenice su nešto što se mora provjeriti, i to svatko za sebe. U knjigama, riječima onih koji nešto o tome znaju, razgovorima možemo dobiti samo određeno usmjerenje i to najčešće o tome što to nije, a ne što to jeste. Istina o činjenju otkriva se proučavanjem informacija iz učenja i proučavanjem sebe u svakodnevnom životu pod utjecajem ideje iz učenja. Čovjek je mehaničan, čovjek je automat koji odgovara pritiscima situacije, okoline, drugih. On sam je odgovor na te pritiske a onda i na pritiske unutar sebe koji nisu odvojeni od okolnih pritisaka. Život je odraz njegove razine bića a samim tim i unutarnji život, ono što nazivate sobom, svojom dušom je odraz razine bića, njegove razine svijesti i evolucije. Ako želite razumjeti i jedan jedini dio iz učenja trebate imati cjelokupnu “sliku”, ideju učenja i kroz sve ono što ste do sada naučili, ako možemo reći da ste nešto naučili, provjeriti ideju koju imate, a u ovom slučaju to je ideja da čovjek ne može da čini, djeluje. Njemu se sve dešava, a osjećaj “ja” koji ima čak nije ni njegov već dolazi iz djelovanja guna ili sila. Neke stvari u idejama učenja ne može da provjeri ili nije još sposoban da razumije, ali može provjeriti ideje koje su mu bliske, i povezati ih sa onim bliskim, stečenim znanjem. Ideja činjenja povezana je sa nekoliko razina učenja, najniže sa mehaničnošću čovjeka, tj. njegovim reaktivnim momentom u kojem on UVIJEK stoji kao reakcija na okolinu, druge ili unutarnje konflikte. Čak i onda kada čuje ideju o tome da čovjek ne može da čini, on reagira i sve što “čini” u tom slučaju jeste da dokaže da može, a ne shvaća da je upravo to zbog čega ne može da čini. On nije vidio sebe, on nije vidio mehaniku iza toga i nije uvidio da je bilo koja reakcija koju ima upravo reakcija na to što je čuo o tome da ne može da čini. Greška je već učinjena i sve što ide dalje iza toga nalazi se pod prvobitnom greškom koju je nesvjesno, mehanički “učinio”, tj. koja mu se desila.
Nama se sve dešava, a to što nam se dešava čini da osjećamo da se nama dešava i da iza toga postoji neko “ja” kojem se to dešava i koje će da razriješi problem ili situaciju u kojoj se našlo.
To nije moguće. To je iluzija u kojoj živite, iluzija koju ne vidite i ne želite da vidite jer ona je poražavajuća za čovjeka. Ali u svakom porazu nalazi se slijedeći korak, izlazak iz njega. Ukoliko vam se nije probudila nada kao reakcija na to što sam rekao i preispitate to što sam rekao dobivate mogućnost da uvidite šta to znači i gdje se nalazi izlaz.
Izlaz je u onom koji može da čuje i koji može da promatra, svjedoči te koji treba doći na mjesto osobnosti koja je manifestacija vašeg dubokog programa.

Kada pitate “šta mogu da učinim?” i dobijete odgovor “ništa” u tom procjepu nalazi se mogućnost, ali tu mogućnost ne možete vidjeti jer nema svijesti koja bi to vidjela. Postoji samo dio koji je povrijeđen činjenicom, dio koji želi da se iščupa iz nemoći koju osjeća, dio kojem se ta ideja ne sviđa, itd. I to nije jedan te isti dio, to su najmanje tri dijela vas, ukoliko nema ništa više od toga. Ono što može nešto da učini nije vaše i niste vi. To je dio koji postoji u vama, jer je prirodno dato ali nije razvijeno i nema snagu. Mora biti razvijeno na svjestan način i mora se tome dati snaga. Sve duhovne ideje o tome su prosto gluposti u trgovini čuda duhovne scene. Laž, manipulacija, trgovina. Ako sebi ne priznajete da vam se sviđa laž i ne želite istinu već samo laž koja vam odgovara i koju ćete nazvati istinom, nećete uspjeti. Ako ne vidite da želite da vas manipuliraju kao što vi želite druge da manipulirate, nećete uspjeti. Ako ne vidite da trgujete i da se vama trguje unutar duhovnosti, nećete uspjeti. Zašto? Odgovor je jasan. Jer ste mehanični, ne možete ništa učiniti, ne želite da vidite ovu činjenicu, već želite ugodan san.

Laž, manipulacija, trgovina počinje unutar vas a onda se preslikava izvan vas u vašoj životnoj situaciji, prijateljima, poslu, partneru, vezama, itd. To je prosto zato što biće čija ste projekcija nije dovoljno razvijeno. No, dio o razvijenosti bića ne možete direktno proučiti ali zato možete proučiti posljedicu te na njoj uvidjeti ovu istinu. Biće prosto želi da spava i sve što čini, čak i u duhovnosti, stvara, kreira, privlači u skladu sa impulsom koji iz njega izlazi, a to je san. Kada bi biće nekim čudom htjelo da Čini, krenulo bi ovog trenutka sa proučavanjem, upoznavanjem, suočavanjem s tim ciljem koje se u njemu nalazi, koji sobom izražava.
Ne možemo da Činimo jer smo uspavani, jer smo mehanični, jer sile čine umjesto nas, jer ne želimo napor koji vodi Činjenju, jer ne prihvaćamo sebe, jer se sebe bojimo, jer ne želimo da napustimo san, jer smo tromi i inertni, a upravo tantričko učenje jeste suočavanje sa tim i borba za sebe. Sebe kao biće, sebe kao manifestaciju Višeg. Čovjek suočena sa ovom činjenicom osjeća patnju ali se s njom ne poistovjećuje, već uviđa šta sve ovo znači, gdje je izlaz, da li izlaz uopće postoji, da li on takav kakav jeste može naći izlaz, da li je njegova želja za izlazom stvarna ili produkt straha i nemoći, te kreće u akciju u skladu sa onim što je odlučio.
Kreće u akciju u skladu sa onim što je odlučio?
Kako netko tko ne postoji može krenuti u akciju kada ne postoji, ne može da čini – a akcija je činjenje – i kako on može odlučiti ako se njemu sve dešava?
Jeste li se zapitali to kada ste pročitali ovu rečenicu?

Ako niste vratite se na početak teksta i vidite šta je u vama izmanipulirano, šta je lažno u vama, šta želi da trguje. Tu je odgovor na nemoć viđenja.
Dugogodišnji rad je potreban kako bi čovjek mogao da Djeluje, a Djelovanje, Činjenje nije ono što pod tim podrazumijeva. Kada se svijest dovoljno razvije on počinje da uviđa šta čini, kako čini i zašto je to tako, i zna kako da dovede sebe do Činjenja, Djelovanja. Ne prije toga.
Reakcija u kojoj momentalno želi u akciju ili u inerciju ne može i ne smije biti prihvaćena kod onog koji želi da Bude i koji želi da Djeluje. Ako krene u tzv. “akciju” bez razumijevanja završava u ambisu nemoći. Ako mu se desi inercija kao mnogima, završava u ambisu. On mora znati povezati se sa onim u sebi što ima moć da Djeluje, Čini. A to je svjedočenje, promatrač koji mora biti doveden ispred osobnosti, ispred tijela, ispred života, ispred dijela koji percipira život. I to je prvi i osnovni korak. Svo daljnje promatranje i učenje mora biti IZA TOG KORAKA a u skladu sa tim korakom i ciljem kojem teži. Ona mora naći istinito u sebi, oslobođeno lažnog, manipulativnog, korumpiranog (trgovine). Jer sam kada se prepozna u tom istinitom, povezanom sa promatračem on započinje proces de-personalizacije, osvještavanja mehaničkog u sebi, i tim korakom povezuje se sa nečim Višim u sebe koje vremenom dobiva mogućnost da Djeluje. Jasno je da to Djelovanje neće biti ono što sada može da zamišlja, jer to nije Djelovanje. Ali kroz proces učenja naučit će šta je to Djelovanje, kako nastaje, zašto, čemu služi, itd.
Djelovati ili Čini je istinska moć Oslobođenog čovjeka, a započinje na nivou Budnog Čovjeka. Da bi bilo šta Činio čovjek mora prekinuti činiti sve ono što nije u skladu sa tim, te naučiti šta je to što može “učiniti” s ciljem da dođe do tog stanja, mogućnosti Djelovanja.

Pitanje je da li on postoji ili umjesto njega nešto drugo gospodari njegovim umom i tijelom a koje mu daje dojam da je to on sam, da je to “ja” koje želi da Djeluje, koje želi nešto da promijeni?

Oglasi