a4ef154b3c66259ac323d2549eeab5d4Govoreći o nečemu što smatramo “oslobođenjem” ili drugim riječima “probuđenjem” u punom smislu te riječi ne smijemo upasti u svakodnevnu zamku tumačenja tih termina, dopustiti svakodnevnom, mehaničkom umu da tumači taj pojam na način na koji tumači svakodnevan život. Tumačenje uma nije ono što nas može dovesti do trenutka sazrijevanja ili trenutka kada shvaćamo da je ono čega moramo da se oslobodimo upravo ono što želi da protumači sve s čim dođe u kontakt. Um je dobar sluga ali loš gospodar, kako to vole reći oni koji shvaćaju njegovu funkciju. Um je struktura koja omogućava kontakt unutarnjeg bića sa stvarnošću manifestacije. Bez te strukture, nerazvijeno biće, bilo bi uništeno u kontaktu sa manifestacijom. Ono nema dovoljno jaku strukturu “sebe” kako bi moglo izdržati kontakt sa svijetom oko nas i zbog toga ono manifestira um kao način kontakta sa stvarnošću svijeta, ali sama manifestacija uma uvijek je ograničena sa nerazvijenim bićem, ili drugim riječima, nerazvijenom sviješću. Biće koje nije prošlo, ili je prošlo manifestaciju na određen ograničen način, potpuno sazrijevanje sa sobom nosi filtere nastale prijašnjim tumačenjima, uvidima, razvojem svijesti i te filtere manifestira u inkarnaciji u kojoj se trenutačno nalazi.

S tim u vezi može se reći da je trenutačna manifestacija bića, sa svim njegovim kvalitetama i manama, zbir svih dosadašnjih manifestacija bića kroz sve njegove ljudske i ne-ljudske manifestacije. Ono što je zbunjujuće u ovom, a primjećujem da često stvara nepotpuno razumijevanje unutar duhovnih škola ili učenja, jeste pojašnjenje koje govori da naša biće “dolazi sa nivoa galaksije”, tj. u nekim drugim filozofskim školama izrečeno je da je naše biće “već probuđeno” i kao takvo se manifestira kroz dušu u ovu realnost. Zbog uma koji nije razvijen a samim tim i bića koje nije postiglo svoj puni potencijal ovakve filozofske teze – kao što i većina ne razumije šta je to “filozofija” – ostaju pogrešno shvaćene te s tim i pogrešno upotrjebljene. Filozofija uvijek prethodi teoriji i bez nje teorija ne bi bila moguća, naravno kada pričamo u strogo ograničenom smislu, u smislu sazrijevanja svijesti individue. Također, zbog nemoći tumačenja kozmologije unutar ograničenog uma, ali i degradiranog uma, ovakve izjave i smjernice koje su date kroz filozofiju teško mogu da se tumače na teoretskoj razini te na kraju da budu upotrjebljene na konkretan i praktičan način. Mnogi će reći “šta je tu praktično” ali moj odgovor je da je sve tu praktično, ali razina svijesti kojom tumačite nije zrela da shvati ovakve ideje koje se daju specifičnom čovjeku, ili drugačije rečeno, čovjeku koji je sazrio i razvio Istinsko Ja u sebi, dospio u Budno stanje svijesti. On razumije filozofiju, razumije teoriju i samim ti može da ih upotrjebi u praksi. Da bi se mogle razumjeti naizgled kontradiktorne filozofske izjave mora postojati svijest koja je sposobna tu “kontradiktornost” spojiti zajedno i izvan nje uvidjeti istine koje se u njoj nalaze.

Iako naše Biće dolazi sa nivoa galaksije – a to ima svoje posebno tumačenje – ono prolazi kompletnu manifestaciju duše unutar ograničenog prostorno-vremenskog kontinuuma. Ono mora postići cijelu manifestaciju sazrijevanja kao odvojena duša te ponovo ući u stanje iz kojeg se manifestiralo unutar odvojene duše. Ono mora proći odvojenost, sazrjeti kroz niz inkarnacija i ponovo ući u stanje jedinstva. Samo Biće nema nikakvog dodira sa inkarnacijama, tj. ono nikada ne ulazi u bilo koju inkarnaciju. Ali njegova manifestacija, koja je duša, jeste ono što ima svoju inkarnacijsku shemu. Duša je ta koja se razvija, koja sazrijeva, napreduje i na kraju se vraća u svoje prvobitno stanje. Duša manifestira sebe i svoju razinu svijesti u um i tijelo te kroz njih doživljava ovu realnost i kroz napredak uma i tijela, njihovo sazrijevanje, postiže svoj rast i razvoj te se približava stanju koje je originalno stanje Bića te se na kraju spaja, sjedinjuje sa njim.
Biće je direktna manifestacija Apsoluta. Ono je sam Apsolut unutar ograničenog svojstva te time ono ima sve aspekte Apsoluta ali na ograničen način. Duša se manifestira iz Bića kao aspekt koji ulazi u inkarnacije od najniže do najviše inkarnacije s tim da je ona ograničena kozmologijom koja se nalazi ispod razine Bića i zadržava sve aspekte i moći Bića. Duša manifestira um koji se mijenja različitim inkarnacijama i ovisan je o nivou sazrijevanja duše, ali i on sadržava sve aspekte i moći duše. Um manifestira tijelo i životnu realnost, tzv. ego ili lažnu osobnost te ona isto tako zadržava sve aspekte i moći uma. Ono što je tu različito jeste količina te moći i aspekata razina iznad određene razine manifestacije. Drugim riječima, svaka niža razina zadržava koncept više razine ali na ograničen način u odnosu na tu razinu iznad. Otuda svaka razina zadržava tendenciju ka kreaciji, tj. kreativnosti i stvaranju svake razine ali na ograničen način u odnosu na višu razinu.

Ako ste ovo razumjeli i ako ovo možete teoretski sagledati kako sam napisao, možemo ići korak dalje u smislu Rada i unutarnjeg rasta i razvoja. Ako niste vratite se i probajte ovo čitati svjesno, bez da tumačite umom jer um ovo ne može protumačiti ali svijest ima svoj alat te uz pomoć njega može intuitivno naslutiti o čemu se radi.

Duša u svojoj moći, snazi i svijesti se dijeli na dva dijela unutar manifestacije. Dio koji se manifestira kao um, tj. tri uma i dio koji se manifestira kao promatrač. Promatrač je na neki način “imitacija” moći Bića, tj. promatrač je funkcija ili ograničena moć, Sila, Bića na nižoj razini. Kao što um sazrijeva tako i promatrač sazrijeva. I shodno tom sazrijevanju duša napreduje i ide ka svom finalnom, davno “određenom” cilju, bez da joj je određen način na koji će da sazrije, tj. ona ima nešto što bi čovjek nazvao “sudbinom”, smjerom kretanja ali i onom što čovjek naziva “slobodna volja” iako ne razumije šta to znači.
Duša, baš kao i um i tijelo može da umre i nije besmrtna kako se to inače misli. Biće jeste besmrtno i sve dok duša ne dostigne razinu bića, Istine o sebi, ona nema besmrtnost. Ono što je problem ovog jeste da besmrtnost i Istina o sebi (Biću) nije ono što mi zamišljamo da jeste – više o tome imate u ovom tekstu na facebooku: Budnost; probuđenje. Ona ima svoja pravila, svoje zakone, svoj način kretanja unutar Stvarnosti Apsoluta koji ne može biti shvaćen umnim špekulacijama iako filozofija daje tumačenja tog kretanja kroz niz zagonetnih, često kontradiktornih tvrdnji koje ne mogu biti tumačene ukoliko onaj koji ih tumači nije dostigao razinu koja je potrebna u daljnjem razumijevanju i kretanju – rastu i razvoju – Bića.

Promatrač, tj. svijest koja nije identificirana sa procesima uma povezan je sa moći Bića. Otuda, u direktnom radu na sebi, tj. radu na razvoju svijesti promatrač je nezaobilazna razina koja mora biti dosegnuta ukoliko želimo da dostignemo maksimum manifestacije Bića. Jasno je da to ne mora biti tako i da postoje drugačiji načini samo-razvoja, koje neću nazvati pogrešnim ali ću ih nazvati ograničenim. To se ogleda u pogrešnom tumačenju četiri razine svijesti, tj. četiri razine manifestacije Bića. Duboki san, san, budnost i objektivna svijest. Budnost je stanje koje ne postoji unutar svakodnevnog umnog stanja čovjeka. Iako on misli da je “budan” on nije dotakao budnost. I to je problem današnje duhovnosti, istoka koji tumači istine koje je davno primio ali ih ne razumije. Upravo to budno stanje je stanje koje u sebi sadrži manifestaciju promatrača i promatrač je imitacija budnog stanja. Kada promatrač bude razvijen u potpunosti on dolazi na nivo svjedočenja, a svjedočenje u sebi sadrži sva tri uma jer se moć bića, u ograničenom aspektu, nalazi unutar svakog uma kao “duša” umova, tj. purusa (puruša – svjedok) koja je povezana sa promatračem u generalnom smislu. Da to ne postoji umovi ne bi mogli da promatraju jedan drugog, tj. ne bi imali funkciju promatranja unutar sebe.
Zato govorimo da se čovjek nalazi u “snu”. Promatrač je izlaz iz sna. Ali on sam se nalazi unutar sna jer se nalazi unutar svakog uma ponaosob. Sazrijevanje promatrača dovodi do Budnosti. Budnost je stanje svijesti u kojem vi više ne učestvujete u snu, ne sanjate osobni san, kako sam to u prijašnjim tekstovima pojašnjavao, ali još niste izašli iz sna. Zato je taj korak od presudnog značaja za unutarnje sazrijevanje i oslobođenje čovjeka.

Promatrač, koji je manifestacija moći duše, manifestiran je u svim umovima. On je zreo koliko su zreli umovi, tj. koliko je zrela manifestacija promatrača unutar umova. Zato, spiritualne ideje o uništenju uma nemaju nikakav realni značaj i potpuno su pogrešne. Um ne smije biti uništen jer nećete imati s čim dalje napredovati, ali mora biti probuđen do krajnje moguće mjere kako bi koristio svoje najviše kreativne aspekte, stvaralačke aspekte kroz koje duša dostiže svoj maksimum i spremna je na finalno spajanje sa svojim Izvorom. Samom promjenom stanja promatrača unutar umova mijenja se zbir svjedočenja, tj. promatrač generalno i on sazrijeva, dovodi vas u budno stanje u kojem se evolucija nastavlja.
Promatrač u globalu manifestiran je u umovima istovremeno baš kao i odvojeni “entitet”, sama suština promatrača. Razvoj i rast njegove svijesti kroz umove je sam razvoj i rast promatrača. Samim tim duša sazrijeva, njene samskare sazrijevaju, njena manifestacija se mijenja i kažemo da ona ulazi u sve inteligentnije aspekte manifestacije te se inkarnacijski ona mijenja. Kada kažem “inkarnacijski se mijenja” govorim o tome da ona dostiže sve jače, sve sposobnije inkarnacije, svjesnije inkarnacije. Čovjek biva sve viši u nivoima čovjeka, ono što je Gurđijev pojasnio kao Čovjek 5, 6 i 7.
Svaka nerazmjera promatrača i njegove evolucije sa razmjerom uma manifestira se kao gubitak ravnoteže cjelokupne strukture čovjeka. I kroz taj nerazmjer, gubitak ravnoteže čovjek dobiva mogućnost da dodatno sazrije, da uvidi dijelove duše koji nisu sazrjeli i da ih dovede u razinu zrelosti koja je potrebna kako bi dalje napredovao. On vremenom postaje odraslo ljudsko biće, zrele svijesti, zrelog “ja” i gubi se kontrola odvojene osobnosti, tj. tzv. ego ili lažna osobnost više ne kontrolira čovjeka. No, to ne znači da je tzv. ego umro i ne postoji, već je on transformiran u nešto mnogo više od njega, u strukturu koja je kompliciranija od njega i manifestacija svijesti tog čovjeka biva gospodarem tijela, um kao i pod-umova. Gospodar ili Budno Stanje je stanje zrelog čovjeka, odraslog čovjeka koji nastavlja svoju evoluciju dalje kroz razine tri čovjeka tj. Čovjek 5, 6 i 7. Od svjesnog čovjeka do svjesnog apsoluta, da to tako kažem.

Promatrač u svjesnom čovjeku, tj. čovjeku 5 nije promatrač kojeg sada možete osjetiti, osim ako niste taj čovjek. Promatrač koji osjećate u praksi Rada nije promatrač Budnog Čovjeka. Kada su umovi balansirani – čovjek broj 4 – kada je u njima probuđen promatrač tada je taj promatrač vjerniji izgledu promatrača Čovjeka 5. Još uvijek vam treba dosta energije, dosta snage za održavanje promatrača. Kada ste Budni (čovjek 5), tj. spoznali ste sebe (Istinsko Ja), promatrač se manifestira kao istodobna svjesnost sva tri uma te se izražava kroz njih kao najviši aspekt ili moć svakog uma. Ljudi vas percipiraju kao probuđenog čovjeka ali vi još niste dostigli stanje oslobođenja. Vaše promatranje biva istodobno u svim umovima, budi se viša inteligencija, emotivno osjećate svjedočenje i cijeli proces manifestacije unutar uma i tijela. To je ono što je Gurđijev nazvao “Viši Emotivni Centar”. Obuhvaćate stvarnost koju doživljavate na specifičan način, ali i onog koji doživljava tu stvarnost. Tim se otvara mogućnost za novi korak. Uviđate da je manifestacija vaše svijesti ili Istinskog Ja također ograničena, ali ideje učenja više ne mogu biti primijenjene u vašem slučaju na način na koji se do tada primjenjuju. Rad kao takav više nije primjenjiv. Učenje gubi svrhu, ne može da vam da snagu koja je potrebna da probijete više razine svijesti. Sve što ste naučili biva bezvrijedno – u odnosu na vaše stanje svijesti – i započinje novi korak, nova stepenica.

Sa aspekta unutarnje evolucije evolucija promatrača je evolucija vas samih. Vi ne možete biti odvijeni od promatrača jer vaša priroda je sam promatrač. Ali promatrač evoluira kao i sve ostalo. Svijest se razvija direktno a ne indirektno kako to duhovnost tumači. Direktan razvoj promatrača započinje promatranjem i odvajanjem od procesa manifestacije uma. S tim promatrač sazrijeva, skuplja tzv. “supstancu” promatrača koja ga vodi višoj evoluciji. U skladu sa “količinom” supstance on mijenja stvarnost u kojoj se nalazite, mijenja onog koji je manifestiran, mijenja se “svijet”. Promjena svijeta je promjena razine svijesti u vama, koja je promatrač u početku, a kasnije svjedok i budna svijest. Vi se mijenjate, sazrijevate, odbacujete igre čovjeka koje su dječje igrice u tom stanju u kojem ste i dolazite na sljedeći prag unutarnjeg razvoja. Postajete zrelo ljudsko biće drugačijeg uma, drugačije svijesti, drugačije manifestacije.

Tada u potpunosti shvaćate šta znači da “ste već probuđeni” ili da vaše biće dolazi sa “nivoa galaksije”. Shvaćate kontradiktornosti uma i manifestacije i to za vas više nije kontradiktornost. Način razmišljanja je istodobno “dobro i zlo”, tj. “da i ne” ali i “ili da; ili ne”.

Prvi korak jeste promatrajte svoj život kao da nije vaš. Znajte da je vaša priroda povezana sa onim koji promatra. Znajte da je evolucija promatrača evolucija vas ili vas kao svijesti. Ne identificirajte se sa umom i tijelom, procesima koji nastaju. Promatrajte ih, živo kao da vam život o tome ovisi. To će vas dovesti da uviđate koncepte, ideje, stavove, uvjerenja koja imate kao ljudsko biće i ono što morate jeste da ih intenzivno, svakodnevno promatrate. Promatranje će vas odvojiti od njih ali i njihove moći da vas drže u zatvoru, zabludi, snu. I to je osnova početnih koraka u Radu. Sve ostalo se dodaje na ovo s ciljem razbijanja iluzije zarobljenosti, iluzije sna. Sve ostalo je dodatak na ovaj temelj s ciljem da vas gurne još dublje, da razbije sve veze neosviještene duše sa ovim svijetom, da se slome okovi koji vas drže kao SVIJEST, SVJEDOKA jer to je vaša priroda koja se zarobila unutar procesa, unutar uma i tijela.

Sve ostalo što budem pisao dalje na ovom blogu oslanjat će se na ovo što sam do sada pojasnio u tekstovima kao i u ovom tekstu. Zato sam sve ovo pisao, kako bi imali barem intelektualno shvaćanje osnovnih ideja i šta one znače, te zašto se na ovaj način prezentiraju. Ovo je temelj na koji ćemo se oslanjati dalje i često puta ćemo se vraćati na ovaj temelj.
Sa ovim temeljom počinje cjelovita evolucija, evolucija koja ne isključuje niti jedan dio vas kao bića i čovjeka.

Oglasi