13254243_227957377583543_8962870616091152147_nUkoliko ste se odlučili za nešto što se naziva “probuditi se” iz sna u kojem ste proveli cijeli život, ukoliko je noćna mora postala duboka čak i onda kada izgleda kao ugodan san, morate zaboraviti na starog čovjeka koji ste bili prije te odluke.
Mnoga učenja imaju nešto što se naziva “inicijacija”. Ali tom “mističnom” aspektu često se daje značaj koji on nema, značenja koja nemaju nikakav stvarni značaj. Takva značenja daju ljudi u snu. Zašto? Zbog sile ili zakona koji se naziva fantazija, mašta. Fantazija ili mašta su osnove sna, temelj na kojem se san održava, produžava, daje mu se snaga, značaj i upravo to je temelj vaše osobnosti, vašeg života, sna koji sanjate, ili onog što bih nazvao “stari čovjek”. Fantazija je izmišljena “činjenica” u koju vjerujete, koja se temelji na uvjerenjima, nepoznavanju stvari, sviđaju ali i nesviđanju, imaginaciji koja pripisuje niz izmišljenih, nepostojećih, lažnih “činjenica” koje imaju za svrhu ojačati osobno uvjerenje, predstavu ili sliku o sebi (duhovnjaci bi to nazvali egom), predstavu ili sliku o drugima i svijetu oko nas, itd.
Ako ste netko tko je proučavao laganje u ovom obliku onda ste primijetili da je cijeli svijet utemeljen u fantaziji ili drugim riječima manipulaciji sa događajima viđenih iz osobnog ugla, na koja se dodaju različita tumačenja uvijek u skladu sa ciljevima laganja i manipulacije, u skladu sa sviđanjima ili nesviđanjima, određenim ciljevima koje imaju ti ljudi koji manipuliraju nesvjesnim čovjekom i čovječanstvom, itd. Apstraktan strah, stalno držanje čovječanstva u strahu projiciranjem stvarnih i lažnih događaja, tenzija koja se svjesno održava s ciljem manipulacije čovjeka, i cijeli spektar različitih načina utiskivanja negativnih stanja u čovjeka. Sve to je moguće samo zato što čovjekom vlada ova specifična laž, laganje ili fantazija.
Ni tzv. pozitivno nije oslobođeno fantazije. Duhovno je ponajmanje oslobođeno ove iluzije i vjerovanja u nju. Obično ćemo reći da je fantazija i laganje negativno i da manipulira negativnim emocijama, raspoloženjima ili mentalnim konceptima. Ali fantazija manipulira čovjekom na svim aspektima njegova života. Od osobnog viđenja svijeta, slike o njemu samom, drugima, odnosima, vezama, prijateljstvima, odnosu sa roditeljima, poslom, tzv. slobodnim vremenom, idejom o slobodi čovjeka, idejom o tome da je čovjek već sada budan, idejom da je već sada probuđen, duhovnim idejama o veličini čovjeka i njegovoj bitnosti u univerzumu, itd. Kada se nalazite pod djelovanjem fantazije kao temelju svoje osobnosti ne možete očekivati da je i jedan dio u vama istinit, da je i jedan dio autentičan, postojan. Zato su drevna učenja ovaj svijet i čovjeka nazvali iluzijom, snom u kojem on sanja o sebi i drugima, snom u koji vjeruje, živi, rađa djecu i na kraju umire u snu. Temelj sna je fantazija, laganje, opravdavanje, lažna predstava o sebi, svijetu i drugima, vjerovanje u nepostojeće, projekcije na druge i svijet oko nas, negativne i pozitivne emocije koje su ovisne jedna o drugih i krajnostima u kojima se rađaju, idejama u koje vjeruje ili je uvjeren u njih, stavovima koje ima, itd.

Sve dok ne posumnja u istinitost sebe, temelja koji ima, svijeta u kojem se nalazi, istinitost onog u što vjeruje, što želi, za što je spreman žrtvovati sebe, u svoje sviđanje i nesviđanje, u svoj način viđenja svijeta i sebe, itd. do tada taj isti čovjek ne može da odraste, postane zrelo ljudsko biće spremno da “osvoji” slobodu, budnost, autentičnost. Taj korak u kojem počne na sumnja u sve što mu je servirano pod “normalnim”, “svakodnevnim”, “ljudskim”, “emotivno-mentalnim” je korak koji dovodi do ono što sam nazvao inicijacijom. Inicijacija nije ništa specijalno, mistično, veličanstveno kako vas uvjeravaju oni u snu, to je čin u kojem potvrđujete svoju spremnost da promijenite osobu koja ste do tada bili, da odbacite vjerovanje u iluzornu osobnost, tzv. sebe koje ste do tada bili. To je ujedno i pojašnjenje zašto inicijacijom dobivate tzv. duhovno ime. Ono znači da ste zakoračili ka onom što to duhovno ime simbolizira, onom svjesnom biću, zrelom biću, budnom što stoji kao potencijal iza vaše osobnosti. Inicijacije je iniciranje tog kretanja. Osoba koja vas je inicirala je osoba koja je oslobodila se sna, oslobodila se iluzije, fantazije ili je sama u tom procesu ali je već djelomično oslobođena utjecaja sna. Inicijacija je čin kojim potvrđujete da ste spremni da izađete iz sna, iz iluzije o sebi koju ste do tada imali. To je odbacivanje starog čovjeka, stare osobe koja ste bili.

Tim činom govorite da ste spremni da preispitate sve. Od sebe, preko svijeta u kojem ste, do svih ideja i koncepata i uvjerenja koja ste imali ili imate. A jedna od stvari koje ispitujemo jeste laganja i fantazija. Tim ispitivanjem uviđamo da u većini slučajeva, da ne kažem u svemu, nama vlada fantazija i laž. Mi ne poznajemo sebe, mi imamo uvjerenja, stavove, koncepte i ideje o sebi. Ne poznajemo svijet, druge već imamo uvjerenja, stavove, koncepte i ideje o svijetu i drugima. To je poražavajuća činjenica koja rijetko koga ostavi na “nogama”. Sve što smo mislili, bili uvjereni, imali ideju o tome je samo produkt našeg sna, dubokog spavanja u kojem sanjamo sebe, druge, svijet, univerzum. To je trenutak u kojem inicijacija ima svoj pravi značaj. Nova svijest, novo biće mora da se probudi i odbaci starog čovjeka i staru osobnost. Time odbacujemo i svoju divnu duhovnu osobnost koju smo kreirali pod slikom o sebi i duhovnosti, taj tzv. duhovni ego, jer sve što je nastalo pod djelovanjem te univerzalne sile iluzije mora biti odbačeno. Ne možete odbaciti samo ono što vam se ne sviđa, kao što to u većini slučajeva mnogi čine. Morate odbaciti sve što je vaša stara osobnost, vi kao stari čovjek, stekla, naučila, imala stav i ideju o nečemu, uvjerenja, znanja, itd. Jasno ne da odmah to nećete moći učiniti i da će vam trebati mnogo truda i rada na tome, da sazrijete i postanete svjesni, osvijestite te aspekte, svakodnevno se borite da budete svjesniji, da odbacite sve što vas vuče u san i starog čovjeka.
Iluzorno je misliti da ćete vi ostati isti, da možete zadržati nešto što vam se sviđa o vama samima i da ćete se jednog dana ponovo roditi, kao novo biće, svjesno biće. Sve to što ne odbacite, preispitate, osvijestite čeka vas na svakom koraku puta ka zrelosti, ka budnosti. I svakim danom postaje sve jače, jer kako vi kristalizirate sebe, svoju svijet, tako jača i ono što niste od sebe odvojili. Otuda prvi korak koji se daje čovjeku koji uđe u nešto što nazivamo Rad na Sebi jeste podjela na dva. Iako duhovnost priča o jedinstvu, potrebi da budete jedno – ali ne samo jedno na “nebu” sa nekim imaginarnim božanstvom, već jedno u sebi – morate se podijeliti na dvoje kako bi ste se oslobodili starog čovjeka.
Ta divna ideja duhovnosti somnambulista, to hodanje u snu, o jednosti sa imaginarnim, zamišljenim, fantazijom u koju vjeruju nema nikakve veze sa stvarnošću istine o tome. Ne može stari čovjek biti jedno sa nečim što ga prevazilazi na svim dijelovima njega samog. To što vam se sviđa o vama samima nije ono što može biti jedno sa univerzum dok vas ostali dijelovi, koji vam se ne sviđaju, vuku ka dole, ka dnu oceana u kojem plivate. To je fantazija. Stari čovjek je kreacija bez veze sa duhom. Kako bi to nazvali somnambulisti teorije zavjere “čovjek bez duše”. “Čovjek bez duše” nije neka vrsta ljudi koji nemaju nešto što nazivaju “dušom”, uostalom još nisam našao nekog tko je točno rekao što je to “duša”. “Čovjek bez duše” ili veze sa duhom i “čovjek sa dušom” ili vezom sa duhom nisu dva čovjeka, to su dva dijela vas samih. Vaša osobnost nema vezu sa duhom, vaša suština ima vezu sa duhom. Ta priča iz Biblije, taj preadamični i adamični čovjek nisu dva različita čovjeka, to su dva različita dijela vas samih. Ideje o tome, unutar svijeta sna, tumači se kao dva različito stvorena ljudska bića. Iako svaka unutarnja ideja ima svoju vezu sa vanjskim svijetom tako ima i ova. I jasno je da ljudi čija je suština umrla postaju ljudi bez veze sa duhom ili tzv. “čovjek bez duše” i da takvi upravljaju svijetom. Somnambulista koji dobije ideju koja je ispravna uskoro ju pretvara u somnambulizam. Jer kreacija svijeta koji vas okružuje ne može biti drugačiji od vas samih. I to je fantazija starog čovjeka. Zato govorimo o tome da morate da se podijelite unutar sebe, da osvijestite to u sebi što nema vezu sa duhom, to što ste do tog trenutka bili vi sami. Borba za sebe (Rad na Sebi) započinje tim korakom.

Ono što bih mogao reći čovjeku koji je krenuo da sazrijeva, da se budi iz sna, jeste “sve ste pogrešno shvatili”. Duhovnost nije napravljena da vas drži u snu, već da vas razbudi, što u svijetu oko nas nije slučaj. Ali isto tako je rečeno da ono što ima moć da nas razbudi imaju i moć da nas dodatno uspava. Sve zavisi od dijela na koji je to “palo”, kao u paraboli o dobroj zemlji iz Biblije. Zemlja mora biti pripremljena, i to ne znači da je kod onog koji je krenuo da radi na sebi zemlja pripremljena. Niste rođeni pripremljeni. To tek treba da uradite. To je fantazija ako mislite tako. Laž koju koristi vaše staro “ja” da vas uspava. “Priprema zemlje” počinje odvajanjem “kukolja od žita” kako je rečeno u drugoj paraboli svetih spisa, i to ne samo Biblije već i drugih svetih spisa. Jer sve što niste razdvojili u sebi na “polju Kurukšetre”, unutarnjem polju sebe, i niste odbacili staru familiju i priklonili se idejama koje su korisne ne možete pripremiti zemlju za istinski rad na sebi. To je osnovni korak. A to znači da morate osvijestiti starog čovjeka i da s njim više ne smijete biti poistovjećeni. Neću reći da je to jednostavno, jer će vas “stari čovjek” stalno povlačiti za sobom, nesvjesnost tog čovjeka će vas stalno pratiti sve dok ne sazrijete i ne uvidite do kraja šta je on, čiji je on produkt, od čega i koga je nastao. “Upoznati sebe” znači upravo upoznati tog čovjeka i “ničeg previše” upravo znači ne stati na nijednu stranu koju taj čovjek zagovara, jer “put do pakla je popločen dobrim namjerama” ili da to kažem u skladu sa zapovijestima iz Delfija, “poistovjeti se i sa tobom je završeno”. Ta tri zakona upravo govore o čovjeku koji se podijelio na dvoje, na starog čovjeka kojeg osvještava i novog čovjeka koji je svjesnost. Novi Čovjek mora biti kristaliziran, a o tom ću pisati u slijedećem tekstu. Kristalizacija može nastati samo na nečemu što je Živo u vama, a to je vaša svjesnost sebe. Dio koji nastaje odvajanjem od starog čovjeka. Ali ako tog starog čovjeka poistovjetite samo sa onim što ne volite nastaje pogrešna kristalizacija i dio koji bi trebao da postane novi čovjek, da se kristalizira kao svijest, postaje pogrešan dio, pogrešna kristalizacija, jer “zamki je na putu previše”. Kada stari čovjek, pod utjecajem rada na sebi, umre vi se ponovo rađate i to je simbolika Kristovog stradanja. Stari čovjek je umro a novi se rodio. Ali novi čovjek ne može da se rodi dok niste postali Budni, svjesno biće.

Svjesno biće je samo izraz koji se koristi jer u tom svjesnom stanju nema nikakve ideje o bilo kakvom biću, bilo kakvom čovjeku, bilo kakvom “ja” u vama. Zato nismo rekli “svjesna osobnost”, već svjesno biće.

Put započinje podjelom, a završava se sa jednošću cijele strukture pod sviješću koja nije poistovjećena. Iz iluzornog jednog, preko unutarnje podijele i rada na sebi do istinskog sjedinjenja. I ovdje nitko nije rekao sa čim ili kim. Sve što nalijepite na to je vaša fantazija koja zbog sigurnosti, želje da zna kamo se zaputila, želje da opstane smišlja različite scenarije u koje vjeruje, u koje je uvjerena, ima različite stavove, ideje i koncepte kako bi sebe zaštitila. Ostali nezaštićen, u neznanju – “ja znam da ništa ne znam” – ostati svjestan i sebe i svoje svjesnosti ali i odvojiti se od onog što osvještavate započinje upravo odvajanjem starog čovjeka od novog čovjeka. I na tome se temelji svaki ozbiljniji rad na sebi.

Stari čovjek mora da umre i proces njegova umiranja naziva se Rad na Sebi. Sada je pitanje KOJEM sebi?
O tome govore sve drevne tradicije, sva učenja, sve tehnike, svi načini i savjeti koje smo dobili. To je početak, početni korak u ono što nazivamo Putem ka Probuđenom, Oslobođenom Biću, ne čovjeku.

Oglasi