Nešto sasvim osobno IV – Nekad davno

DR28x-EUMAAlMGyKada sam prvi put pristupio tantričkoj školi u sedmom razredu zajedno sa još devetero drugova iz razreda – tada nisam znao ništa o tantri, kundalinii, i tome slično već sam mislio da je to škola za meditaciju – ono što mi je zaparalo um bila su pravila koja su se zahtijevala od novih učenika. Ona su se odnosila na sve i svašta. Od onoga što se jede, kako se jede, načina tuširanja, načina ophođenja sa drugima – pravila yame i niyame. Ali najjači šok je izazvalo to što su neka pravila bila prosto životna. Nisu bila ništa specijalno, ali su se našla unutar te male knjižice koju smo dobili na inicijaciji. Tipa, pravilo da čovjek treba svaki dan da sprovodi tjelesnu čistoću, pa da se tušira svaki dan (e to je bilo novo pravilo za mene u tom trenutku), pa da pere zube svaki dan, itd. Pa pravilo u vezi hrane, da ne jede meso i luk. Dobro, meso sam razumio ali luk?? Pa to mi je bilo omiljeno, naročito uz ćevape. Onda luk je bio sastavini dio skoro svake kuhinje i jela koje se kuhalo.
Naravno, već tada sam izražavao određene kritičke stavove, ali ne ovako kao danas. Tadašnji izraz kritičkog uma bio je tih, plašljiv, povučen, i izražavao se više kao pokušaj znatiželjnog pitanja koje je u sebi krio prilagodbu okolini, strah od osude i slično. Jer moj temelji polaritet identiteta bio je depresivni polaritet, ženski polaritet – povlačenje, zatvaranje u sebe, vlastita teritorija u kojoj sam siguran, duboka osjećajnost, itd. No, nekako sam uspio da postavim to pitanje. Tadašnji monah (tantrički monah, sanjasin) bio je jedan amerikanac. On nas je inicirao i sa nama radio. Sada se više ne mogu sjetiti njegova monaškog imena, ali svjetovno mu je bilo Dejvid. Njegova priča kako je ušao u ovu školu bila nam je fascinantna. Dejvid se uvijek trudio da nam pojasni u detalje to što smo pitali, čak i više od onog što smo sami mogli da pitamo ili da tražimo. Što nije slučaj u tantričkom učenju. Vjerujem da je to bilo zbog naših godina. Naravno, pojašnjavanja su uvijek odgovarala našem mentalitetu i uzrastu. Nekim čudom pitao sam ga zašto su takva pravila, zašto su u nekim stvarima tako glupa, ili zašto je pravilo nešto što je normalno svakodnevno ponašanje?
Nastavi čitati

Oglasi